Fratar je jedna od najtraženijih i najcjenjenijih riba koje se mogu loviti udicom. Temperament i borbenost koju pokazuje tijekom lova i izvlačenja uz izrazito visoku kulinarsku vrijednost stavlja ga u sam vrh udičarima zanimljivih vrsta. Može narasti do 45 centimetara dužine i težiti 1,30 kilograma, pri čemu je prosječna lovna težina za ovu vrstu ipak svega 0,06 kilograma. Ima ovalno i bočno spljošteno tijelo, s relativno malom glavom i dobro razvijenim perajama od kojih je repna najjača.
Tijelo je pokriveno krupnim ljuskama. Po boku se proteže bočna linija koja je vidljiva cijelom dužinom. S leđne je strane tamne metalnoplave boje sa zlatastim odsjajem, dok je prema bokovima svjetliji, na trbuhu srebrnobijel. Uzduž tijela se protežu tanke zlataste prugice. Na vratu ima poput sedla crnu mrlju koja se spušta do sredine škržnog zaklopca, dok oko korijena repne peraje ima crni prsten.
Fratra kao tipičnu bentosku ribu nalazimo uzduž cijelog obalnog pojasa na svim dnima, no najbrojniji je nad hridinastim i škrapavim dnom, na dubinama od 5 do 20 metara. Ne izbjegava ni vode nižeg saliniteta, tako da ga možemo sresti i u riječnim ušćima. Iako zna poći i dublje, ispod 100 metara ga ipak ne nalazimo. Nedorasli i mladi primjerci su česti u plićim zaljevima, gdje u manjim jatima prate trlje, ovčice i drugu pridnenu ribu koja ruje po morskom dnu. Za razliku od njih, odrasli su primjerci puno oprezniji i nepovjerljiviji, plahiji i divljiji. Iako temeljno okupljeni u velike grupe, zapravo žive životom samotara po škrapama i skrovištima, u sigurnosti dubljih i skrovitijih mjesta, baš kao da nisu dio istog jata.
Fratar se hrani pretežno sitnim beskralježnjacima, no ponekad pase i alge. Kad je gladan, zna razbiti i ježinca.
Spolnu zrelost postiže sa 17 centimetara dužine, a mrijesti se početkom zime kada mu glava, posebno između očiju, poprima čeličnoplavkastu boju. Živi do 6 godina.
U obalnom se ribolovu najčešće lovi klasičnim pridnenim postavama – fermama, i to ne izbacujući sisteme pretjerano daleko od kraja. Naravno, u zavisnosti od terena ta udaljenost može znatno oscilirati, no ribolov se najčešće odvija na daljini od 30 do 50 metara od obale. Uglavnom se koristi montaža s kliznim olovom. Osnova je najlonski monofil promjera 0,35 do 0,40 milimetara, predvez je fluorokarbonski dužine od 30 do 40 centimetra promjera od 0,30 do 0,35 milimetra, s vezanom jačom kovanom udicom širine luka do 15 milimetara.
Poželjno je koristiti indikatore radi pravovremene reakcije. Naime, nakon što usisa ješku s udicom, fratar je najčešće strelovito pokušava odvući u zaklon. Naravno, ukoliko se u tom usisavanju zakačio, bijeg će biti još brži. Kalkulacije oko izvlačenja nema. Fratra treba bez oklijevanja izvući čim prije da bismo preduhitrili i izbjegli eventualno zavlačenje u škrape i procjepe. Iako u pravilu bude kvalitetno zakačen, podmetač je u ribolovu fratara obavezan dio pribora.
Iako se može loviti i sa u tvrdo zategnutom kočnicom, bolji se rezultati postižu s rolama sa slobodnim hodom špule.
Na mjestima na kojima nije izrazit pritisak ribolovaca, može se naletjeti na fratre koji grizu bez oklijevanja, zalijećući se čak i na praznu udicu.
Fratra je moguće loviti i plovkom, i to na hridinastom terenu, gdje se škrape u obliku malih kanjona pružaju uz samu obalu. Pažljivim zabacivanjem sistema u te kanjone mogu se ostvariti lijepi ulovi.
Iz barke se najčešće lovi klasičnom kančenicom s predvezom od fluorokarbonske osnove promjera ne ispod 0,35 milimetara, s tri prame duge od 15 do 30 centimetara ne tanje od 0,28 milimetara. Ukoliko riba radi prema očekivanjima, prame mogu biti i kraće, no ukoliko riba teško i podozrivo prima ponuđenu ješku, tada prame trebaju biti dulje. Najdonja prama mora loviti ispod olovnice težine 60 do 100 grama. Idealna udica za lov fratra iz barke je papagajka širine luka od 10 do 15 milimetara.
U lovu se pribor spušta do samog dna, nakon čega se čeka potez ribe. Udarac fratra je odmjeren i snažan. Mnogi ribolovci griješe, pa kontriraju na one prve, neodređene pomake vrha štapa. Takve kontre najčešće ne donose ribu, već je samo ogrebu, nakon čega se fratar zavlači u prvu, rupu gdje, ukoliko je povrijeđen, ponekad ostaje i više dana. Ukoliko pak padne s udice u prvih nekoliko metara izvlačenja, svojim paničnim bijegom može natjerati i ostale fratre na tom području u bijeg i zavlačenje u rupe, nakon čega je najpametnije potražiti novu poziciju.
Na mjestima na kojima nije izrazit pritisak ribolovaca (što je danas prava rijetkost), može se naletjeti na fratre koji grizu bez oklijevanja, zalijećući se čak i na praznu udicu.
Posebno je učinkovit i dinamičan lov fratra izbacivanjem sistema iz barke prema obali u kasno popodne i kroz noć, i to dva dana prije punog mjeseca.
Ribu valja potražiti neposredno uz blago položene obale otočića i hridi na malim dubinama. Idealno je prići obali tako da nas kurenat nosi od obale, te klasičan sistem od tri prame s olovnicom na kraju zabaciti gotovo u sami kraj. Po potrebi, u zavisnosti od snage kurenta, strunu treba popuštati, no udarac bi trebao uslijediti gotovo odmah po zabačaju. Zakačenu ribu treba bez oklijevanja izvlačiti jer će riba iskoristiti svaku škrapu kako bi se oslobodila čelične napasti.
Naravno, starleta na spoju osnove i predveza je u ovakvom načinu ribolova od velike pomoći.
Jedina ozbiljnija tegoba je intenzivno premještanje barke. Naime, dok se riba izvuče iz mora i sistem preješka, kurenat barku najčešće predaleko odvuče.
Spuštanjem sidra, što se čini logičnim rješenjem, najčešće dobijamo samo ‘bunar-situaciju’. Naime, nakon spuštanja sidra u tako plitkom moru fratri, i inače oprezni, odustaju od bilo kakve suradnje. Čim se sidro podigne, igra se nastavlja.
No sidro ipak može biti od pomoći, ali sa suprotne strane. To znači da se možemo sidriti na poziciji na kojoj kurenat i vjetar barku i sisteme nosi prema otoku. Na nekim je pozicijama takav način sidrenja moguć, no na većini pozicija rizik od nasukavanja je puno veći od mogućeg ribolovnog rezultata.
Bez obzira kojom tehnikom lovili, nakon što potvrdimo kačenje, fratar će pružiti jak otpor, jači nego većina riba iz njegove obitelji. Uz neprestano snažno udaranje, fratar će cijelo vrijeme zanositi i tresti glavom pokušavajući se osloboditi udice. Pa čak i na samoj površini njegov otpor najčešće ne jenjava, tako da je i u lovu iz barke u prihvatu krupnijih primjeraka podmetač neophodan dio opreme.
Fratar voli mirno vrijeme i lagani zapadni vjetar, pri čemu je nadolazeća plima za njega pravi okidač. Često se dogodi da gotovo i ne dira udice sve do dolaska plime, kad počne tako intenzivno napadati ponuđenu ješku da se nerijetko love i po tri primjerka odjednom. Fratar se inače najbolje lovi u toplijim mjesecima, u sumrak, kroz noć (po mjesečini) i u zoru, pri čemu se zorom u pravilu love manji primjerci nego noću.
Iako će rado zagristi u većinu animalnih ješki, najdraži mu je veliki crv, filetirana lignja, dagnja, kao i razni rakovi među kojima su najučinkovitiji gambori, kozice i samci. Za brum su se najboljima pokazali zdrobljeni ježevi koji su fratru upravo neodoljivi.
