Slobodan Popović je ribolovac koji u ribolovu uživa maksimalno bez obzira na vremenske uvjete, a još veći užitak doživljava vraćajući svoje ulove u more. Javio nam se s usporedbom svoja dva ribolova, prvog iz hladnijeg dijela godine, a drugog ‘pomaknutog’ za mjesec dana. Evo što nam je Slobodan rekao o tim svojim C&R ribolovnim iskustvima:
– Iako mi se na mojim pozicijama veljača pokazala kao najveći izazov za zimski ribolov brancina, odlučujem se za noćni ribolov u Istri jer treba isprobati novi štap, znate kako je to.
Dojava je da su na poziciji trenutno aktivni kasno u noć.
Dolazim oko 22:00 sata, uvjeti očajni, poprilična bura i jedna od najvećih oseka ove sezone, za ovu poziciju sve najgore.
Isprobavam sve varalice iz arsenala kako bih namamio brancina i usput testirao štap. Nekoliko sati nema akcije, temperatura vani je već -1°C, ali zbog bure dojam je da je puno hladnije. Da se ugrijemo, brat i ja smo prehodali kilometar obale pretražujući svaki kamen – priča nam Slobodan.
– Oko 2 sata u noći dolazim na poziciju gdje trebam daleki zabačaj. Za voblere je preplitko, a silikonci imaju problem dometa kad ih bacaš direkt u buru koja puše bf3. Gledam kutiju varalica i vadim malu raketu, 3 inča seabass shad od Nesa Lures.
Štap je G-Craft Limited MJLS 952-TR, rola Daiwa Certate LT 4000CX-H, upredenica Varivas Seabass Si-X PE1, a predvez Seaguar FXR 0,26 milimetara tako da Seabass Shad 3″ sa svojih 8g bez problema prebacuje sve ostale silikonce osim većeg brata u 4 inča veličini. Dubina je možda 30 centimetara, i to veliko možda. Silikonac nema skrivenu udicu, ali riskirat ću.
Bez problema ulazim u valu 10 metara dalje od mjesta gdje je inače rub obale. Zabačaj otprilike 40 metara u buru, vrh štapa u nebo i malo brže povlačenje pa što bude.
Nekoliko zabačaja i udarac! Nije veliki, ali po ovoj smrzavici sve veseli. Naravno, brza fotka i vraćanje manekena otkud je došao.
Nakon toga iduća 2 sata ništa. Ja više ne osjećam lice, bratu se smrznuli prsti (pa ti nemoj nositi rukavice). Pakiramo se krećemo kući – nastavlja Slobodan.
– Prošlo je točno mjesec dana od posljednjeg izlaska. Oseka je nestala, uvjeti se polako popravljaju i napokon sam dočekao jugo za vikend. Nema čekanja, petak nakon posla pakiranje opreme, biranje varalica i gas u Istru.
Što se varalica tiče, iako sam početnik i brancina ganjam zadnje 2 godine, prešao sam određenu kilometražu i došao do zaključka da volim biti što laganiji u ribolovu i radije nosim 10 varalica u koje vjerujem i poznajem nego da nosim sve živo što imam. Pokazalo mi se puno boljom opcijom imati manje varalica u torbi oko struka. Manje mozganja, više vremena s udicom u moru.
Vrijeme je da se kreće, kolege zbog obveza otpadaju kao zrele kruške s grane. Na kraju idem sam. Nema veze, idem. Kao žrtvujem se za bolju polovicu, da ima malo vremena za sebe… Hahah…
Stižem blizu pozicije, silazim s asfalta i vozim se bijelom cestom. Put je blatnjav i pun lokvi, prvi dobar znak.
Dolazim na poziciju oko 21:15, sastavljam opremu, pogledam obalu i vidim da je razina mora savršena, vrh plime je za nekih sat, sat i pol.
Odmah krećem s većim varalicama. Nema reakcije na 5″, spuštam se na bijelu Sakuru Slit Shad 4″ sa worm udicom i 3 grama otežanja. U svakom zabačaju mijenjam prezentaciju. Sporo povlačenje, twitch, srednje brzo povlačenje. I u 22:00 prvi udarac na srednje brzo povlačenje sa povremenim tvičanjem! Brza kontra i bez panike lagano privlačenje obali. Nakon dvadesetak sekundi se predao, ali tih par sekundi je dao sve od sebe. Izvlačenje na obalu, mjerenje 1,48 kilograma i cca 53 centimetra. Brza fotka i vraćanje u more.
Nakon sat vremena mijenjanja varalica stavljam 5″ Easy Shinera.
Vidim aktivnost na površini, bacam varalicu, lagano je vučem i stanem na jedno 10 sekundi. Varalica leži na dnu i osjetim da je nešto pipka.
Čekam.
Čekam još sekundu.
Udarac!!!
Kontra!!!
Evo ga! Skače iz vode! Divljak, tinejdžer…
Ne privlačim ga na silu. Samo mirujem, štap ga sam drži na udici, odmah se umiruje i bez puno drame ulazi u podmetač.
Slikanje, 35 centimetara, povratak u more.
Ovo nije prvi put da mi je brancin pokupio silikonca koji samo leži na dnu 10-20 sekundi.
Ponovno zabacujem.
Kroz glavu mi ide misao kolege koji ima kočnicu skoro skroz otpuštenu za brancine. Ajd, iako je moja namještena jako labavo otpuštam je još više. Za nekoliko minuta griz. I to kakav, mislio sam da mi je netko kolcem udario po štapu. U sekundi izvlači nekoliko metara i pljune varalicu.
Preotpuštena kočnica i wormica, savršen recept za neuspjelu kontru.
Trudim se još neka 2 sata, ali umor me svladava. Pakiram se i odlazim kući, umoran i zadovoljan, bogatiji za barem jedno iskustvo više – ispričao nam je Slobodan Popović.