Riba koja zbunjuje mnoge ribare zbog toga što jako liči na šaruna, a jednim manjim dijelom i na gofa, lovi se sve češće, sad ne više samo na južnom već i na srednjem Jadranu. To je falšun (Caranx rhonchus, Étienne Geoffroy Saint-Hilaire, 1817), novija, očito termofilna vrsta koja se u Jadranu pojavila prije nekih desetak godina, a koja je ime dobila prekrajanjem engleskog naziva false scad što zapravo znači lažni šarun.
Do nas je ova vrsta došla iz tropskih i umjerenih voda Istočnog Atlantskog oceana. Pravo stanište joj se U Atlantiku pruža od Namibije do južne Španjolske, dok je u Mediteranu prisutna na sjeveru Italije, Grčke i Albanije, a prema istoku do Turske, Egipta i Izraela.
Falšuna je prvi znanstveno opisao francuski prirodoslovac Étienne Geoffroy Saint-Hilaire 1817. godine i to temeljem uzorka iz Aleksandrije u Egiptu. Ribi je dao ime Caranx rhonchus, s tim da prvi dio naziva, caranx, označava pripadnost rodu dok je drugi dio imena, rhonchus, epitet uzet iz latinskog jezika koji znači hrkanje ili krkljanje, a što je inspirirano specifičnim zvukovima koje ova riba proizvodi kad se izvuče iz mora.
Od ostalih vrsta iz roda Caranx, čiji je zapravo tipični predstavnik ribolovcima jako dobro poznati legendarni Giant trevally (Caranx ignobilis), falšun se razlikuje ponajprije po svom izduženom obliku tijela dok je razlikovanje od rodova Decapterus i Trachurus kojem pripadaju naši šaruni bitno teže, pogotovo u juvenilarnom stadiju.
Sve je ovo posebno zanimljivo zbog toga što su znanstvenici analizom molekularne filogenije utvrdili da je falšun s rodom Caranx zapravo i nema značajnije povezanosti dok je jako blizu rodovima Decapterus i Trachurus. Zato je i predloženo da se falšun izvrsti iz obitelji Caranx te svrsta u potpuno novi rod čiji bi predstavnik bio upravo on.
Inače službeno falšun može narasti do 60 centimetra u duljinu i pritom težiti oko jedan kilogram, dok neslužbeno postoje podaci o primjercima težim od dva kilograma . Prosječna dužina lovljenih primjeraka je ipak znatno manja i kreće se oko 35 centimetara.
Boja vretenastog tijela varira od plavkasto-zelene do maslinasto-zlatno-smeđe, prema trbušnoj strani uvijek srebrnkasto-bijele boje. Na rubu škržnog zaklopca se nalazi jasno vidljiva tamna mrlja od koje se prema repu u gotovo ravnoj liniji pruža karakteristična zlatno-žuta traka.
Peraje su prozirne do vrlo tamne boje s tim da je repna peraja uvijek žuta s bjeličastim završetkom donjeg kraka. Korijen grudne peraje ima crni obrub i iznad kojeg se nalazi uski bjelkasti obrub.
Leđna peraja je razdvojena. Prednji se dio sastoji od 8 šipčica dok drugi ima jednu čvrstu i 28 do 32 membranom povezane meke šipčice. Analna peraja je također razdijeljena s tim da u prednjem dijelu ima dvije odvojene bodlje povezane membranom dok na početku drugog dijela peraje ima jednu čvrstu šipčicu opnom povezanu s preostalih 25 do 28 mekanih šipčica. Grudne i trbušne peraje su kratke.
Bočna je linija izražena i vidljiva cijelom dužinom s tim da je u prednjem dijelu podignuta iznad grudnih peraja da bi se nakon što napusti kraj te peraje u luku spustila do sredine boka pružajući se nakon toga ravno do korijena repne peraje. Cijela je bočna linja pokrivena oštrim štitastim ljuskama s tim da su od polovice tijela prema repu štitići veći i izraženiji.
Falšun ima izraženo veliko oko s posebno razvijenim tzv. masnim očnim kapkom.
Usta su predatorski velika i istezljiva, naoružana s pravilnim uskim trakama sitnih zuba.
Falšun nastanjuje more od 15 pa sve do 200 metara dubine. Živi kao pelagička vrsta, ali često i kao pridnena, birajući pritom dna koja su gusto naseljena sitnom ribom, desetonožnim rakovima i glavonošcima.
Istraživanjem je utvrđeno da se sa rastom ribe mijenjaju i prehrambene navike. Tako se falšuni dugi od 23 do 30 centimetara najčešće hrane kopljačama, oni od 30 do 35 centimetara jedu desetonožne račiće, dok se primjercima dugima od 35 do 55 centimetara na meniju najčešće nalazi sitna riba. Također postoji i sezonska oscilacija pa su u zimskom periodu falšunu glavna hrana rakovi dok su mu u toplijem dijelu godine glavna hrana ribe.
Posebno je zanimljivo da su falšuni dnevni, a ne noćni lovci.
U izboru dna ova vrsta preferira pješčana ili blatna staništa. Nedorasli se primjerci često zadržavaju u plićim uzobalnim vodama što uključuje ušća, lagune, plaže ali i močvarna područja.
Spolnu zrelost falšun postiže u drugoj godini života s postignutih dvadesetak centimetra dužine. Mrijest se odvija krajem proljeća do početka ljeta, no ponekad i do početka zime, i to uvijek u plićem uzobalnom moru.
Falšun raste prilično brzo. Tako u prvoj godini dosegne 12,2 centimetra, u drugoj 17, 9, u trećoj 22,3, dok 29,7 centimetara dužine dostiže u petoj godini života.
Budući da je u Jadranu, ako izuzmemo nekoliki mrežnih zapasa ulcinjskih ribara, još uvijek poprilično rijetka lovina, falšun kod nas nema skoro nikakav gospodarski značaj. Zato je u zemljama koje se protežu uz more u kojem obitava, falšun kao lovina od najveće važnosti za ribarstvo, i to posebno od Maroka do Senegala gdje se godišnji ulov kreće od 500 do 19 000 tona. Najčešće se lovi mrežnim alatima, koćama, plivaricama i stajaćicama. U prodaji se može naći kao svjež, smrznut ili usoljen.
Kao ne baš česta lovina nema svoj vlastiti ribolovni alat već se lovi uglavnom sporadično i slučajno kao prilov i to najčešće u lovu kančenicom, na panulu ili u spinningu te još rijeđe podvodnom puškom.
