Ferma

Iskarcali oni mene na Babu za oplavit. Skoloda je bila, a na sunca istuk. Ćapa jo dvi sesule sardel, oplavi jo dvi tunje i sedi na Babu. E, sedin jo tako bit će jelnu kus ure, znos, ma nikoga. (…) Stojin jo atento, znos, tako… Niku doba, razumis, nikur je dol bekodu, a jo son, borba, olma san jo kupil da je tu kirnja. A zvelto jo omotaj kolo sike i polnogu va drugu tunju i agvanta. Daj bekodu i tira. Znos, tiron jo tiron, a gledaju me namo nasi. Oni su daleko bit ce dvi uze robe, onamo love na konjce. Ma sal jo nimon kal njima nonke ucinit mot. Tira, tira, e, borba, tira. Tukalo mi je i namolovat veće putih. Oto ti je borba, kirnja ispod kose na Babu. (…) Zagarli se jo, zarameni se is njun, jaketu kolo ruke i u bronca, čapa je jo, znos, za grivu, trisni je obo siku; e, toti laji!

Iz Onimikona Palagruže – Dinko Božanić Pepe pokojnog Šimuna, palagruški ribar (1912.)

Jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih načina pridnenog obalnog ribolova udicom je ferma. Iako je ova tehnika ponajviše namijenjena ribolovu podlanica i ostale oborite ribe, s njom se može uloviti većina uzobalnih vrsta. Premda su se s vremenom razvili mnogobrojni varijeteti ove ribolovne tehnike obogaćeni nizom poboljšanja, klasične su ferme kod mnogih ribolovaca još uvijek prva i jedina metoda, i to prvenstveno zbog kontakta između ribolovca i ulovljene ribe koji teško da može biti neposredniji. Iako se na prvi pogled može činiti vrlo primitivnom i nezahtjevnom tehnikom, ribolov fermama zahtijeva prilično iskustvo. Osim dobrog poznavanja mikrolokacija, izuzetno je važno uočiti i prepoznati sve one sitne znakove koji nam govore o ribljim aktivnostima s druge strane strune, pri čemu se bez kvalitetne upućenosti u morske mijene, mjesečeve faze i lokalnu vremensku prognozu gotovo i ne isplati odlaziti u ribolov.

Fermama se najčešće lovi u neposrednoj blizini obale, rijetko kada dalje od pedesetak metara. Kod ribolova na fermu iz ruke, struna se nakon zabačaja lagano napne, te se nekoliko puta omota oko sitnijeg kamenčića, koji se potom položi što je moguće bliže moru zadržavajući potrebnu napetost. Taj je kamenčić zadužen za održavanje napetosti strune, ali i za dojavljivanje griza. S motovila se oslobodi nekoliko metara strune, što osjetljivim ljuskavkama omogućuje odvlačenje ješke u sigurnu zonu u kojoj slijedi gutanje. Nakon kontre i uspješnog kačenja, ribolovac ručno mora odraditi sve ono što suvremena oprema zatvorenih očiju rutinski radi. Struna mora biti napeta, ali ne preko granice pucanja, a na nagovještaj pretjeranog naprezanja strunu treba popuštati. Svaki metar izvučene strune se pažljivo slaže pod noge, jer se nikada ne zna kad će i koliko trebati popustiti, a ako se još radi o kapitalnom ulovu, tada takva borba traje. Mnogi mogu reći da sve to i najjadniji štap i rola rade puno kvalitetnije, no osjećaj koji prožima ribolovca dok na ruke zamara i izvlači ribu ulovljenu na fermu ne može ostvariti niti jedan drugi pristup ili tehnika. Naravno da s fermama ima i propusta i mršenja, lažnih poteza i neprimjerenih kontri, ali u tome i jeste draž ovog tradicionalnog i jedinstvenog pristupa.

A ribolov štapom se ne razlikuje bitnije od ribolova iz ruke, osim što se nakon zabacivanja aktivira slobodni hod špule ili se samo otvara kočnica. Budući da je ribolov na fermu tehnika u kojoj se na riblji potez čeka i više od pola sata, ješka bi trebala biti žilava i otporna na sitne zube uzobalnog sitneža poput knezova ili špara. Najčešće rabljena ješka u ribolovu ovom tehnikom je veliki crv, bibi, volak, no isto tako i cijela riba poput srdele, manule ili šaruna, kao i fileti ili komadi riba. Ukoliko je ješka mekša, zbog sitne je ribe ponekad valja armirati, ponajbolje silikonskim koncem. U principu, ako se u prvih dvadesetak minuta nakon zabacivanja ništa ne dogodi, sistem treba izvući, po potrebi preješkati i ponovo zabaciti, no ne na isto mjesto. Na taj način se vrlo brzo aktivno može pročešljati teren koji je pred nama. Budući da se ovom tehnikom nerijetko mogu uloviti i kapitalni primjerci, podmetač je obavezan dio opreme.