Riba vuče, a srce hoće iskočiti van! Ja vam to ne mogu riječima opisati…
Još jednom nam se javio Dario Babić, ribolovac koji ciljano lovi komarče. I ovoga je puta bio jako uspješan s tim da je bez ikakvih tajni svoj doživljaj odlučio podijeliti s nama.
Evo što nam je Dario ispričao o tome:
– Dan prije ribolova gledam prognozu i vidim isto vrime kao i zadnji put kada sam ulovio četiri velike komarče, dan koji će ostati zauvijek u mom sjećanju.
Oni koji love, jako dobro znaju koliko je to rijetko i koliko moraš bit uporan da bi ostvario takav uspjeh – priča nam Dario.
Dižem se taj dan ujutro oko pet sati i otkrivam da pada lagana kišica. Dolazim na poziciju već mokar i kažem sebi:
– Ajde kad si već došao, nema sad odustajanja, zabacit par puta i doma…
A pribor kojim sam lovio je bio baš za komarče. To su štapovi dugi 4,20 metara, akcije od 100 do 250 grama, a mašine Shimano Ultegra 14000, s osnovom 0,35 milimetara i predvezom 0,33 milimetra. Udice su 2/0 i najčešće koristim olovo od 80 do 100 grama.
Naravno, ako je prejak kurenat onda idem i sa težim olovima – nastavlja Dario svoju priču.
– I nakon samo pola sata štap se počinje lagano savijati. Riba izvlači najlon jako sporo tako da sam odmah znao da se radi o većoj ribi.
Srce na 200 otkucaja!
Hvatam štap, čekam da mi još malo izvuče i bum, kontra!
Tko me prati, zna o kakvoj se kontri radi.
Počinje lagano privlačenje prema obali. Vučem, vučem i kao da je više ne osjećam, a nisam je osjetio jer je plivala prema meni.
I kako dolazi bliže kraju tako počinje sve više vući kao luda. Ja ne mogu vjerovati da sam opet uhvatio veću, i to nakon samo par dana.
Srce hoće iskočiti van!
Hvatam ušatac i molim Boga da mi ne ispadne.
Nema nikoga da mi pomogne i sreća, uspijevam je ubaciti u ušatac.
Taj osjećaj znaju samo oni koji su to doživili. Ja vam to ne mogu riječima opisati…
Odma nakon tog ulova zovem svoje prijatelje Dalibora i Stjepana da mi se pridruže.
Stjepan dolazi, zabacuje i nije prošlo ni 10 minuta, zuja zvoni kao nikad.
Ja sam mislio da je morski pas. Stjepan udara kontru, a štap savijen skoro da pukne.
Mi se deremo kao mala djeca i opet srce preko 200 otkucaja.
Ja snimam. U jednoj ruci kamera, a u drugoj ušatac. Baš velika borba.
I nakon par minuta vadimo komarču. Stjepan skače od sreće jer je taj ulov njegov osobni rekord.
I jednom i drugom nam je osmjeh od uha do uha jer drugačije i ne može biti.
Eto, za taj osjećaj vrijedi živjeti – ispričao nam je Dario Babić.
A svi koji žele vidjeti, gdje, kada i kako Dario lovi svoje komarče to mogu vidjeti ovdje.
