Nedavno je u Ivan Garbin u blizini Rovinja naišao na konopac koji je doslovno vrvio od života. I dok je manji dio organizama koji su taj konopac odabrali za stanište bilo lako determinirati, onaj drugi, brojniji dio je ostao nepoznanica.
Evo što nam je Ivan ispričao o tom svom nalazu:
– Dok sam lovio ribu van Rovinja naišao sam na ovaj stari živi konop. Odmah sam prepoznao ove Lepas vitičare, no tko se migoljio uz njih, nisam uspio saznati.
Do nedavno vitičari nisu bili jako česti tako sjeverno, no sada ih evidentno ima.
Tome u prilog ide i činjenica da je konopac bio fiksni tako da sve to skupa sigurno nije doplivalo sa juga – rekao nam je Ivan Garbin.
A konopac kojeg je Ivan snimio je uistinu neobičan jer je uz vitičare bio prepun sitnih račića koji nalikuju na račiće iz reda Tanaidacea, a što nam je potvrdio i Pero Ugarković, naš istaknuti stručnjak za život podmorja.
– To bi mogli biti račići iz reda Tanaidacea, teško je reći ovako samo na temelju fotografije. Neke druge vrste iz tog reda sam nalazio u plićaku, ali ne na ovaj način. Prvi put vidim bilo šta ovako na konopu. Trebalo bi pogledat pobliže za donijet bilo kakav valjani zaključak – rekao je Pero Ugarković.
A snimak tog živog konopca možete vidjeti ovdje.
Inače rak vitičar (Lepas anatifera, Linnaeus, 1758) kojeg je snimio Ivan Garbin pripada podrazredu morskih rakova vitičara (Cirripedia), koji su zbog sjedilačkoga ili nametničkoga načina života, promijenili svoj prvotni račiji oblik.
Zbog snažne dvostrane ljušture od vapnenačkih pločica mnogi ih smatraju školjkama. Najčešće žive u većim kolonijama u zoni intenzivnijeg strujanja mora, nerijetko na udaru valova, na plutajućoj drvenoj građi, trupovima brodova, stupovima ili konopima.
Premda je kozmopolitska vrsta koja se preko naplavina susreće posvuda, rak vitičar je temeljno vrsta tropskih i suptropskih mora tako da njegovo prisustvo u našem moru, pogotovo ovoliko sjeverno, ipak možemo smatrati posljedicom globalnog zatopljenja.
Tijelo raka vitičara je zaštićeno s pet glatkih, prozirnih ploča, obrubljenih grimizom i odvojenih uskim prazninama. Ploče imaju linije rasta koje su paralelne s rubovima uz nekoliko slabih radijalnih reljefnih linija. Unutar tih ‘ljuštura’ se nalazi glava, grudni koš i ostatak trbuha dok između ploča strši niz smeđih, nitastih vitica kojima love hranu hranjenje i po kojima su i dobili naziv. Za podlogu se pričvršćuju izlučinom ljepljive žlijezde kojom formiraju žilavu stapku ljubičasto-smeđe boje. Tijelo raka vitičara može narasti do duljine od 5 centimetara dok dužina peteljka varira između 4 i 80 centimetara.
Rak vitičar je dvospolac i spolno je zreo s 2,5 centimetra dužine. Oplodnja je unutarnja i jaja se unutar plašta rasplođuju tjedan dana prije nego što se pojave kao slobodne ličinke zvane nauplij. U daljnjem razvoju, plutajući kao dio planktona, u svom se drugom stadiju preobražuju u ličinku zvanu cipris, te se pričvršćuju za podlogu gdje ostaju i nakon konačne transformacije u odraslu jedinku.
Inače je u svijetu poznato oko 820 vrsta rakova vitičara, od kojih u našem moru živi 17 vrsta. Među sjedilačkim oblicima najpoznatiji su upravo ovaj rak vitičar poznat i kao obični lupar (Lepas anatifera), te brumbuljak (Chthamalus stellatus) kojeg kod nas često nazivaju i gujba.
Postoje i nametnički oblici rakova vitičara koji imaju svoj zaseban red nazvan kesičari (Rhizocephala), a parazitiraju na desetonožnim rakovima. Od tih nametničnih oblika najpoznatiji je rakovički kesičar (Sacculina carcini) koji se kao parazit najčešće nalazi na običnoj rakovici.
