Kozica (Palaemon serratus, Pennant, 1777) i kamena kozica (Palaemon elegans, Rathke, 1837) su vrlo slični rakovi iz obitelji malih kozica (Palaemonidae) koje nalazimo u plitkom moru uz kamenje, obalno stijenje, okomito ozidane lučke obale i gatove. Najveći zabilježeni primjerci su dugi od 5 do 7 centimetra.
Kozice su posebno lovna ješka jer je njihovo provokativno koprcanje i trzanje izazov za sva gladna usta podmorja. Naravno, kozice za tako nešto moraju biti žive, a tako se nešto vrlo rijetko nađe na ribarnici. Za žive kozice se moramo sami pobrinuti.
Najčešće se love malim oprarama no mrežicu za lov kozica možemo izraditi i sami od deblje žice i ženske najlon-čarape. Žicu jednostavno savijemo u krug, čarapu navučemo na taj obruč i sve skupa pričvrstimo za dršku dužine prilagođene terenu na kome ćemo loviti.
Te danju gotovo nevidljive rakove najpraktičnije je potražiti noću. Snop baterijske svjetiljke uperen u dno neposredno uz obalu otkrit će nam niz iskričavih točkica. To su njihove oči.
Polaganim približavanjem lako ih se za kratko vrijeme može sakupiti dovoljno za jedan kvalitetan ribolov.
Osim tog načina, mnogi ih love malim vršicama koje također, na vrlo jednostavan način sami možete izraditi. Plastičnoj boci od dvije litre se odreže vršni dio, pa se u obrnutom položaju, otvorom prema dnu, utisne u donji dio. Naravno, čep je potrebno prethodno skinuti. Donji dio se gusto izbuši svrdlom promjera 4 – 5 milimetra, te se u tako napravljenu vršu ubaci komad odstajale i nagnječene ribe. Vrša se zaveže tanjim konopcem, te se potopi uz obalu na mjestu gdje ima kozica. Ukoliko je mjesto dobro odabrano s 5 – 6 vršica se može u kratkom vremenu uloviti dovoljno kozica za višesatni ribolov.
Ulovljene je kozice najpraktičnije čuvati u dobro poklopljenoj kanti s morem koje se mora često mijenjati pri čemu se kantica mora dobro poklopiti, jer kozice svoje ime nisu dobile bez razloga.
Naravno, ako se to čini kompliciranim, uvijek nam preostaje stari način čuvanja u morskoj travi prekrivenoj vlažnom krpom. Na taj će način određeni postotak kozica možda i uginuti, ali je čuvanje ipak svedeno na znatno jednostavniji nivo.
Oni koji ne žele loviti kozice, a ne mogu natjerati ni lokalnu djecu da taj posao obave umjesto njih, mogu ih naći i na ribarnici. Pritom treba obratiti pažnju na njihovu svježinu, koja je, nažalost, na našim ribarnicama i prečesto upitna, a za kvalitetnu i lovnu prezentaciju izrazito važna.
Kozica je dobra ješka za većinu riba. Živa je izvrsna ješka za brancina u tehnici á volo. Na udicama kančenice će prevariti i fratra, i kantara, i šaraga, ali i škrpinu ukoliko joj se nađe u vidokrugu. Pohlepno će na nju nasrnuti sva sitna riba, pa se stoga s njima treba postupati oprezno. Tek kad se ustanovi da na pošti na kojoj lovimo riba po koju smo došli uistinu radi, tek tada ima smisla naješkati kozice.
Sve ljuskavke će rado zagristi na kozicu, bila živa ili uginula.
Cijele kozice se mogu ješkati na dva načina, od repa prema glavi, ili od glave prema repu s donje strane tijela, tako da nakon ješkanja ostanu žive, što ih čini neodoljivima.
Ipak najčešće se ješka od glave prema repu, s tim da vrh udice lagano proviruje. Ješkamo ih pojedinačno, ili poput grozda kada se kače samo za rep. Na udicu se može se postaviti i samo očišćeni zadak, no tada je sitnija riba znatno brže i lakše ošteti.
Pored obične, obalne kozice, na ribarnicama možemo naći i veliku kozicu (Penaeus kerathurus, Forsskål, 1775). Dobra je ješka za većinu bentoskih vrsta, dok je za pirge, kanjce i listove izvrsna.
