Odabrati pravi trenutak za odlazak u ribolov nije lagan posao što znaju svi koji preferiraju ciljane ribolove. Pogoditi pravo vrijeme za lov fratra, podlanice ili škrpine ne znaju svi, a i oni što znaju ne pogode baš uvijek. Upravo zato većina ribolovaca u ribolov odlazi ne opterećujući se previše, loveći zapravo ‘ono što dođe’. U takvom se ribolovu često ostvaruju bogati i šareni ulovi pri čemu se od početka do kraja može opušteno i neopterećeno uživati.
No bez obzira na kakav ribolov se uputili, ciljani ili onaj obični neobavezni, preduvjet za dobar ulov je poznavanje ribljih navika. Naravno, ako je i teren na kojem se namjerava loviti poznat tada uspjeh nikako ne može izostati. U toplijem je dijelu godine riba aktivna uglavnom tijekom cijelog dana što zapravo znači da će, bez obzira na stanište, dnevno-noćne navike ili tempo hranjenja pa i sitost, bezrezervno progutati sve što joj se nađe nadohvat usta. Razlog takvom ponašanju nije tajna. Temperature mora, koje su u to doba godine visoke, vrlo intenzivno utječu na riblji metabolizam tako da je većina riba konstantno gladna. Svaki obrok koji se proguta, u kratkom vremenu bude provaren ostavljajući za sobom rupu u želucu koju treba popuniti, što je moguće prije i brže. Taj je ubrzani metabolizam posebno izražen kod sitnije ribe koja je neprestano u pokretu u potrazi za hranom. To najbolje znaju udičari koji se od sitne ribe ne mogu obraniti. Svako spuštanje ješke, bez obzira na dubinu i teren u pravilu biva napadnuto od brojnih sitnih ustiju oboružanih oštrim zubima. Bez obzira, bili to knezovi, bugvice ili sitne manule, posljedice su uvijek iste. Ješka bude razvučena, udice najvećim dijelom ogoljene ili u gorem slučaju okićene vučićima, jerama, sitnim kanjcima…
Ribolovci se na razne načine dovijaju izbjegavanju tih sitnih gladuša. Ješku omotavaju silikonskim koncem, udice ješkaju posebno tvrdim ješkama poput trpa ili volaka, premještaju brodove sidreći se na novim poštama… Nažalost, sve to rijetko kad pomaže. Sitni zubi i gladna usta su u pravilu brža od svih tih poteza. No rješenje ipak postoji, a zove se pravo doba dana.
Većina sitne ribe je aktivna tijekom dana i to ne bez razloga. Osnovno pravilo ribljeg svijeta ‘pojesti, a ne biti pojeden’ izvodivo je samo ako se hrana i opasnost na vrijeme uoče što je moguće jedino po danu.
To je posebno izraženo u zoni plime i oseke, ali isto tako i na svim mjestima na kojima se riba intenzivnije okuplja i zadržava, poput brakova, rubova kurenata, rtova, vrulja… Iznimka su samo ravna pjeskovito muljevita dna na kojima se mogu naći arbuni, no i tu postoje gladuši. Vučići su na takvom dnu redoviti i teško ih je izbjeći dok na većim dubinama problem predstavljaju jere, matulići, prekrasne, vječno gladne ribe koje u ogromnim jatima pohlepno nasrću na sve što je jestivo.
Kako se dan primiče kraju intenzitet kojim sve te sitne ribe napadaju ješku raste što opet nije bez razloga. Jutro je daleko i do njega valja napuniti želudac. No taj pomamni nasrtaj gladi ipak ima svoj kraj. U trenutku kada se sunce nađe nisko, blizu horizontu, situacija se u podmorju naglo mijenja. Kao i na kopnu, sjene postaju duge, a boje gube sjaj i intenzitet. To je posebno izraženo u plićim slojevima dok na dubinama od i preko tridesetak metara sve postaje vrlo sivo i sjenovito. Oblici postaju siluete nejasnih obrisa, a svako kretanje u takvom okruženju rizično. I što sunce više klanja zapadu, pod morem postaje sve tamnije i neprepoznatljivije. Sitna riba postaje nesigurna i sve se brže povlači u zaklon ni ne pokušavajući se hraniti jer je svaki takav pokušaj povezan s izlaganjem u kojem se napadač uglavnom ne vidi, a kad se i ako se ugleda, tada bude već kasno za bilo što. Upravo to bazično instinktivno ponašanje ribolovcima ostavlja dovoljno prostora za učinkovito djelovanje.
Obalni ribolovci u tom kratkom periodu od pola sata do sat vremena mogu uistinu uživati. Ne samo da su boje na nebu i na moru prekrasne, već se u to doba i vjetar uglavnom smiruje ostavljajući zlatnu površinu tek lagano namreškanom.
Ukoliko se lovi na fermu, tada se mogu očekivati pravi grizevi. Krupni arbuni i podlanice će prići samom kraju u potrazi za račićima i ostalim sitnim beskralješnjacima koje je do maloprije uzbibano more izbacilo na pjeskovitu površinu. Pribor treba češće kontrolirati ne toliko zbog raščupanih ješki, jer sitne ribe više nema, već zbog mogućnosti da je ješka postala nevidljiva upadanjem među kamenje ili travu. Katkada je dovoljno sistem privući za metar-dva da bi se dobio griz.
Ljubitelji beach ledgeringa ne moraju daleko zabacivati. Poželjno je samo da prame budu malo duže kako bi se ribama omogućilo nesmetano usisavanje ponuđene ješke. Čak i ako se lovi sitnijim udicama na ješki ne treba štedjeti. Bogato naješkane udice prije će privući ribu nego nekakav bijedni sitni zalogaj.
Spinneri u zalazu sunca mogu ostvariti uistinu bogate ulove. Pored vječno gladnih šaruna i lokardi, u ovo se doba dana bude i ušate koje su itekako rado viđeni gosti na tankim spinnerskim sistemima. Naravno, tu su i brancini koji u ovo doba dana krstare tik uz obalu u potrazi za neopreznom sitnom ribom koja se još nije sklonila pred nadolazećim mrakom.
Plovkaroši unatoč lošoj vidljivosti i zbunjujućim sjenama i bojama sunca na zalazu, mogu ostvariti dobre rezultate ako su na vrijeme brumali i privukli ribu. Cipli su vrlo gladni i raspoloženi za hranjenje upravo u suton, dok se vječno gladne bugve, u to doba uistinu dobro love. Svakako bi u pričuvi trebalo imati i starletu kako bi se ribolov mogao nastaviti i kad sunce zađe, pogotovo ako su u pitanju bugve i ušate.
U ribolovu iz barke se u vrijeme sutona mogu također ostvariti uistinu bogati ulovi. Bokadori su primjerice najaktivniji upravo u to doba. Ponuđenu ješku napadaju bez oklijevanja i taktiziranja pri čemu tijekom izvlačenje pružaju iznenađujuće jak otpor u odnosu na veličinu ribe tako da se uvijek čini da je na udici veća riba.
Grizevi arbuna u to doba dana nisu stidljivi i neodređeni jer su i arbuni dnevne ribe koje posljednjim obrokom toga dana pokušavaju premostiti praznu i gladnu noć. Upravo stoga taj obrok mnogim arbunima i bude upravo takav, posljednji.
Doba sutona i sumraka je doba fratara, pogotovo ako se lovi na kamenitom terenu. Dobro skriveni i maksimalno oprezni, padanjem sunca za obzor, fratri napuštaju svoja skloništa i pohlepno nasrću na sve što je jestivo. Borbenost fratra po kojoj je poznat pruža poseban užitak u ribolovu na kraju dana.
Mada se mogu loviti i po danu, molete suton doživljavaju kao okidač. Pohlepno će progutati sve što im se nađe pred ustima što znači da ukoliko uspijete pronaći poštu, i ako ste dovoljno brzi, za pola sata ribolova lako možete premašiti zakonski dopuštenu dnevnu količinu ulova.
Gladni šaruni se na sonderu vide uglavnom kao ‘banane’ što znači da je pravo vrijeme za sabiki. Umjesto klasičnog torpeda valja okačiti olovnicu od 150 grama oblika suze ili kruške i sabiki sistem spustiti kroz jato do dna i odmah sve skupa povući natrag, gore. Ovakav je manevar i bez ikakvog cimanja i skokovitog povlačenja, u principu dovoljan da vam se na sistem istovremeno okači nekoliko riba.
Padanjem mraka situacija se mijenja i sve ono što je vrijedilo u sutonu polako nestaje. Na scenu nastupaju drugi lovci čija će pravila vrijediti sve do svitanja kada će se more opet zazlatiti, ovoga puta sa istoka. I sve će biti kao u sutonu samo obrnutim redosljedom. Noćne će ribe napustiti bojište čim nebo na istoku počne mijenjati boju.
Jedna od prvih riba koja navještava prijelaz noći u dan
je svakako bokador. No za razliku od lova u suton, uspješan lov u zoru kraće traje. Sitna je riba gladna od posne noći i rano se budi izlazeći iz svojih skrovišta u potrazi za prvim obrokom toga dana. Stoga, kad se na udici nađe prvi knez ili vučić vrijeme je da skupite pribor i skupite snagu za sljedeći suton kad sunce ponovo zapali more i probudi gladna usta sumraka.
