Light spinning je kako i sam naziv govori varaličarska tehnika u kojoj se koristi lagana oprema, nježni štapovi malih gramaža, tanke strune i male varalice među kojima silikonski modeli imaju vodeću ulogu. No to nikako ne znači da i lovina nužno mora biti mala. Često se dogodi da se upravo ovom tehnikom ostvare iznenađujuće veliki ulovi i to upravo s najmanjim i najnježnijim silikonskim varalicama.
Silikonske varalice su kako im i ime kaže izrađene od silikona, no ne od bilo kakvog. Silikon korišten za izradu ovih varalica nema stabilnu strukturu, odnosno, kako bi to kemičari rekli, proces polimerizacije nije u potpunosti dovršen tako da su neke veze na molekularnoj razini ostale slobodne. Takav silikon u dodiru s nekim drugim polimerom od njega preuzima komponente koje mu nedostaju za završetak polimerizacije što za posljedicu ima razgradnju tog drugog polimera. U praksi to znači da će silikonska varalica ukoliko je skladištite u običnoj plastičnoj kutiji tu kutiju istopiti i razgraditi. Stoga se silikonske varalice trebaju skladištiti u posebnim kutijama namijenjenima skladištenju upravo ovakvih materijala. Te se kutije mogu kupiti u svakom normalno opremljenom ribomaterijalu, a cijenom u principu ne odskaču od ostale opreme slične namjene.
No premda su kutije otporne na silikonsku razgradnju, to nikako ne isključuje mogućnost oštećenja samih varalica. Naime, silikonske varalice i u tim kutijama treba držati odvojene po bojama jer će, ukoliko se izmiješaju, sve varalice vrlo brzo poprimiti istu neodređenu mješavinu boja.
A da bi sve bilo još malo kompliciranije pobrinula se Yamashita koja je kreirala izvrsne Ma-worm silikonske varalice. Te su varalice izvanredne po svemu osim po načinu na koji ih treba skladištiti. Naime, ukoliko se ovi silikonci međusobno dodiruju, izuzetno se brzo spoje. Taj je spoj neraskidiv tako da umjesto lovne silikonske varalice možete u tren oka dobiti potpuno neupotrebljivu silikonsku gužvu.
Iako se većina silikonaca može koristiti u kombinaciji s klasičnim udicama, najčešće se kombiniraju s popularnim jigg udicama. Ove udice imaju integrirano olovno otežanje na vratu u obliku kuglice, valjka ili riblje glave, u pravilu s ‘okom’ preko kojeg se spajaju sa strunom. Većina jigg udica ima u sklopu olovne glave i valjkasti rebrasti nastavak koji se pruža prema luku udice, a koji onemogućuje spadanje ili klizanje silikonske varalice u povlačenju. Neke uz sve to imaju i plastično perce ili niz tankih plastičnih dlačica koje se pružaju od ‘oka’ prema vrhu udice najčešće pod kutom od 45° kao zaštita vrha udice od nenamjernog kačenja nečistoća poput vlati algi ili morskih trava u povlačenju.
Silikonske su varalice, kao uostalom i samo varaličarenje, na more stigle relativno nedavno. I dok se u slatkovodnom ribolovu silikonci montiraju na cijeli niz različitih načina, na moru se to u principu svelo na svega tri jednostavne montaže.
Kod prve se montaže silikonska varalica udicom kači za samu glavu na način da udica prolazi s donje, a izlazi s gornje strane glave. Na ovaj se način mogu montirati gotovo svi silikonci.
Kod drugog načina poznatog kao Texas rig, silikonac, u pravilu crvolike forme, prošiva se udicom od vrha prema sredini u dužini od pet do deset milimetara. Nakon što udica u potpunosti prođe, silikonac se ponovo prošiva no ovaj puta s donje strane u ravnini s točkom na kojoj je udica izašla u prvom prošivanju. Ako je sve postavljeno kako treba silikonac će biti potpuno ravan a vrh udice samo malo provirivati na leđima silikonca.
Treći i najkorišteniji način podrazumijeva nadijevanje uglavnom ribolikih silikonaca od vrha glave sredinom tijela do polovice leđa. Silikonac se udicom ubada u sam vrh, te se poput crva nastavlja nadijevati na udicu. Udica izlazi s leđne strane na udaljenosti na kojoj će silikonac nakon ispravljanja pokriti kompletan vrat udice do jigg glave. Naravno, određivanje mjesta izlaska udice je znatno lakše odrediti ako prije nadijevanja prislonimo odabranu udicu uz varalicu te zabilježimo mjesto na kojem bi udica trebala izaći.
Naravno, pored ‘običnih’ silikonaca postoje i modeli koji su već naoružani s jednom ili dvije udice od kojih je jednokuka najčešće smještena na leđima dok je druga trokuka smještena s trbušne strane. Osnovni nedostatak takvih modela je njihova uporabna ograničenost. Naime, dok je ribolovac s takvim kompletiranim modelima osuđen na njihovo korištenje isključivo u obliku u kojem ih je kupio, s ‘golim’ modelima može ostvariti različite montaže i prezentacije. Na iste modele i veličine najjednostavnijih silikonskih varalica mogu se montirati različite veličine udica uz različite težine olovnih glava što otvara vrlo široku paletu kombinacija.
U zavisnosti od odabrane kombinacije ista se varalica može povlačiti različitom brzinom i različitim načinima.
Pojedini modeli poput raglou, shad ili curly tail silikonaca mogu izgledati vrlo provokativno i pri jednoličnom pravolinijskom povlačenju dok shad varalice ostvaruju svoju najprovokativniju akciju kada se povlače kratkim i oštrim pokretima nakon kojih ih se pušta da potonu na početnu lovnu dubinu. U tom tonjenju njihov koso zarezan rep ostvaruje vrlo provokativne vibracije.
Ostale ribolike ili pak apstraktne hidrodinamične inačice zahtijevaju malo vještine u povlačenju koja im treba udahnuti život. Neposredno nakon izbačaja štap valja postaviti vrhom prema dolje. Nakon što varalica dospije na lovnu dubinu povlači se oštrim kratkim pokretima štapa prema dolje, odnosno prema nogama ribolovca. Za to se vrijeme struna postepeno namata, a pokretima štapa lijevo i desno od linije povlačenja, varalica ostvaruje drhtave trzaje koji nalikuju na loš bijeg lakog plijena.
Naravno, uz te osnovne pokrete, povremeno se zastaje, brže namata ili pak u potpunosti staje, sve u zavisnosti od terena i lovine.
Posebno se ‘mekano’ moraju vući silikonci koji nemaju nikakvog otežanja. Za takav se ribolov u pravilu koriste vrlo elastični i mekani štapovi s većim provodnicima, rola s konusnom visokom špulom, kapaciteta bar 150m/0,22mm, a struna mora biti iznimne kvalitete i tankog promjera, kako zbog nosivosti tako i zbog kvalitetnog izbačaja. Upredenicu mogu koristiti samo majstori koji su ispekli zanat, jer u slučaju kačenje ulova iznad tri kilograma, predvez promjera 0,18 milimetara, vezan na upredenicu koja nema nikakvu istezljivost vrlo lako puca. A da bi u potpunosti izbjegli kritičnu situaciju na samom kraju, valja koristiti podmetač koji je u ovakvom ribolovu imperativ.
Na plitkim terenima se silikoncima uspješno mogu loviti pridnene vrste poput pirgi, glavoča ili pauka i to na način da se varalica pušta ili neposredno iznad dna ili na samo dno te se uz povremeno cimanje postepeno privlači.
Na dubljim terenima važno je pravilno procijeniti dubinu na kojoj se zadržava riba koju lovimo. Tako ćemo ušate i šarune potražiti neposredno pod površinom do dva metra dubine, no za brancina ćemo varalicu katkad morati potopiti na dubinu od tri do pet metara.
Osim procjene lovne dubine, jednako je važno i ispravno procijeniti veličinu varalice kojom namjeravamo loviti. Ako su, primjerice brancinima na dnevnom meniju gavuni veličine pet centimetara potpuno je izlišno izbacivati modele dužine sedam ili više centimetara.
Naravno, u skladu s tim, varalice je ponekad potrebno često izmjenjivati zbog čega se na samom kraju fluorokarbonskog predveza, koji za ovu tehniku ne treba biti duži od 1,20 metara, vezuje kopča bez zogulina preko koje izmjene varalica postaje vrlo lake i jednostavne.
U izboru boje možemo se držati dva osnovna pravila – kad je more bistro i vidljivost dobra, treba koristiti transparentne svijetle varalice, dok se u uvjetima mutnog mora i loše vidljivosti možemo koristiti tamnije obojanim modelima s relativno kričavim elementima poput crveno naznačenih škrga ili glave.
I za kraj još samo jedna sitnica – ukoliko se pravilno koriste, silikonske varalice mogu biti iznenađujuće lovne. Na njih se pohlepno bacaju svi predatori i veliki i mali. Bilo bi lijepo ograničiti vlastite apetite i u more vratiti sve nedorasle primjerke kako bismo i u jednom od idućih ribolova mogli uživati u zamaranju istih, samo znatno većih riba.
