Da jabuka ne pada daleko od stabla, dokaz je i Roko Kršulović koji očito gazi stopama svog oca Tonija, premda bi bilo bolje reći da zapravo roni očevim tragom. Tako je Roko u jednom od svojih posljednjih urona nastrijelio krasnog cipla glavaša (Mugil cephalus, Linnaeus, 1758), kojeg na mnogim dijelovima našeg mora još nazivaju i mrena, manđela ili volpina. Evo što nam je Roko rekao o tom svom ulovu:
– Ronio sam toga dana u Velebitskom kanalu. Oprema nije bila ništa posebno, puška Shadow 100 Classic 2×14, maska Omer Wolf i Maresove peraje – priča nam Roko.
– A pozicija je bila jedna od onih na koju odem na šulju, najčešće po buri kad riba radi, ali je toga dana puhao zapadnjak i bilo je baš valovito, a što je znatno otežavalo takav pristup.
Ulazim u more, a vidljivost loša, jedva se vidi par metara – nastavlja Roko svoju priču.
– Odradio sam par čeka koje su mi donijele brancina, ali dalje ribe nema. Koliko se god trudio nisam uspio vidjeti ribu za hitac.
I pred sam kraj ronjenja, dok sam se šuljao, ugledam kako mi iz samog plićaka, s lijeve strane, prolijeće cipal. Odmah sam skužio da je neki drugačiji cipal zbog zlatnih peraja. Ispalio sam strijelu instinktivno, kako kažemo, ‘u letu’ i pogodio ga točno u glavu pa i nije imao šanse.
Bio sam jako sretan jer takve ciple rijetko viđam, a kamoli ove vrste.
A kad sam ga izvagao, ispalo je da je težak 1,4 kilograma – ispričao nam je Roko.
A ni Rokov otac Toni nije krio zadovoljstvo Rokovim ribolovnim uspjesima:
– Ne mogu reći da sam nezadovoljan, dapače. Udara puškom k’o lud. Non-stop roni i ja ga nadgledam, ali mu sve manje toga mogu pokazati jer je odličan učenik. Već vadi i strijelke, orade, brancine, ciple, a sve sami bokuni.
Osim toga i odlično spina i jiga. Mislim da sam ga u zdravo usmjerio – rekao nam je ponosni tata Toni.
Bravo