Još jednom nam se iz Zadra javio Ante Gašpar, ovoga puta s tipičnim proljetnim ulovom.
Evo što nam je Ante ispričao o tom svom ribolovnom uspjehu:
– Proljeće mi je možda i najdraže vrime za podvodni ribolov.
More se zagrijava i riba počinje dolaziti u kraj pa se mogu očekivati i kapitalni ulovi.
Meni možda čak najdraža lovina je zubatac jer je mudar i za uloviti kapitalnog stvarno traži upornost i tjera do granica, ali u potrazi po poštama za njim uvik nešto naleti novo i zanimljivo – priča nam Ante.
– Tako sam i naša kantare koji su me, da budem iskren, par dana izigravali.
Vidia sam da ima velikih, ali nikako da ulovim glavnog uvik bi mi nekako uspija pobići.
Na najmanji zvuk ili pokret samo nestane i tako odu ostali za njim.
Po svemu šta sam vidio, izgledalo je kao da je stražario ispred rupe, ali tog, za njega kobnog dana, odlučio sam probati kasno popodne, kad sunce gleda prema ulazu od rupe – nastavlja Ante svoju priču.
– Tako u tom lovu propadam i spuštam se par metara od njihovog kamena na nekih 17-20 metara dubine.
Gledam kako manji kantar od možda kile nervozno bježi i pomislim kako ću opet izvisiti, ali vidim da nema ostalih za viditi pa se nadam se da su ispod kamena.
Prilazim lagano uz kamen prema ulazu i ugledam velikana u rupi kako se sprema za bijeg. Okrećem pušku prema izlazu i čekam ga da malo proviri da ga mogu tući.
Čim je malo izaša, pogađam ga posrid tijela i vidim kako je povuka najlon i da će biti dobar. Uzevši ga u ruke vidim da je to još jedan kapitalni ulov i da se trud opet isplatio.
Namištam pušku i malo dalje od toga na čeku naleti manji zubatac od 1,5 kilograma.
Zadovoljan i nestrpljiv, dolazim do vage koja pokaziva 2,975 za kantara što je za tu vrstu poprilično dosta.
Još jednom moru hvala i veselim se novim ulovima. Rogi ribarima!
