Oprema za surfcasting nikako ne može biti nasumično odabrana. Svaki dio opreme je u pravilu namjenski do kraja prilagođen ovoj tehnici što pojednostavljuje potragu i kupovinu. Većina proizvoda u deklaraciji ima prefiks ‘surf’ tako da i oni manje upućeni s lakoćom mogu pronaći ono što traže. No to nije jedina odrednica pa je stoga najbolje poći redom.
ŠTAP
Iako postoje i teleskopske inačice, surf štapovi su temeljno trodijelne izvedbe. Prepoznatljivog su dizajna, robusni, kruti, sa širokim provodnicima od kojih je prvi i najveći radi lakšeg transporta često preklopne izvedbe. Nerijetko je i držač role pomičan, prilagodljiv različitim dužinama ruku, a težina izbačaja im se najčešće kreće od 100 – 300 grama.
Nažalost, nisu svi štapovi sa surferskim deklaracijama pravi surf štapovi. Često se dogodi da kupac bude zavaran deklaracijom na kojoj piše da je CW 120 grama, što se u prvom ribolovu može pokazati neistinitim ili u najbolju ruku nepotrebnim podatkom.
Težina olovnog opterećenja koje štap može izbaciti tek je jedan detalj koji surf štapu daje očekivane karakteristike. Puno značajnija stavka je njegova žilavost, odnosno sposobnost vraćanja u prvobitni položaj nakon opterećenja. Naime, štap koji pleše, koji se ne može odmah po izbačaju smiriti, ima znatno kraći domet od onog koji se brzo ustabili.
Osim toga, tako vergulastim štapom je teško dva puta za redom pogoditi isto mjesto, a zamor koji se osjeća nakon dužeg ribolova takvim štapom nikako nije zanemariv.
Provodnici na surf štapovima moraju biti dovoljno veliki i prohodni, tako da struna može prolaziti uz što je moguće manji otpor.
Rukohvat mora biti optimalno velik, što znači da donji dio ‘kraka’ mora biti dovoljno velik za kvalitetnu polugu da bi se ostvario željeni izbačaj.
Osim toga, štap se u surf castingu, više nego u svim ostalim tehnikama i disciplinama, može smatrati produženom rukom ribolovca. Stoga surf štap i svim svojim dimenzijama mora odgovarati tjelesnoj konstituciji ribolovca.
Ukoliko je sve navedeno prisutno, tada je štap kojeg želite kupiti možda upravo onaj kakav vam i treba.
Jedna od prvih stvari koje natjecatelji naprave s novim teleskopskim surf štapovima je izmjena vršnog segmenta. Originalni vrhovi su naime, za natjecatelje najčešće prekruti, tako da je s njima teško detektirati riblju aktivnost. Za razliku od originalnih integriranih vrhova, puno lovnijima su se pokazali utični vrhovi. Pored izrazito velike osjetljivosti ovi su vrhovi u prednosti nad originalnima i zbog mogućnosti brze i jednostavne izmjene. Uz njih nam više ne treba cijela šuma štapova, već je dovoljno ponijeti nekoliko vrhova različite gramaže i osjetljivosti čime se pokrivaju sve situacije u kojima se ribolovac može naći.
Izmjenjivi vrhovi su dostupni u dvije verzije – goli, bez provodnika, i s već navezanim provodnicima, što je pri odabiru svakako stvar osobnih sklonosti i povjerenja.
ROLA
Iako je štap ključni dio opreme zaslužne za daleke izbačaje, bez adekvatne role konačan ishod ne mora zadovoljiti. Surf role su sukladno štapovima robusne, visokih i konusnih, tzv. long cast kalema. Nerijetko su opremljene osiguračem preklopne opruge. Naime, zbog visokih naprezanja pri zabacivanju, moguć je povrat preklopne opruge, što lako može dovesti do loma štapa i role, a ni povrede samog ribolovca nisu isključene.
Pogonske ručice na surf rolama su najčešće izrazito ergonomske, dugog kraka radi ostvarivanja lakšeg i snažnijeg prijenosa. Ne odlikuju se velikom brzinom namatanja, ali im je snaga neupitna.
U skladu sa svim navedenim ni struna ne može biti bilo kako namotana. Većina je rola opremljena sa sada već standardnim worm shaft mehanizmom. Riječ je o beskonačnom pužu integriranom u prijenosni mehanizam koji svojom oscilacijom podiže i spušta kalem, što u kombinaciji s rotacijom rotora ostvaruje besprijekornu posloženost strune. No to je tek osnovni model dok primjerice Shimanov patent Aero Wrap II oscilacijom špule preko pužne osovine omogućuje izuzetno pravilno i ujednačeno namatanje strune.
STRUNE I OLOVNICE
Sam izbor strune je stvar osobne procjene. Tako naši zapadni susjedi preferiraju rad s najlonskim monofilima kričavih pink ili fluo boja, prvenstveno radi lakše vidljivosti smjera pružanja strune.
No iako izuzetno vidljiv i nosiv, najlonski monofil ima mane. Istezljivost na daljinama preko 100 metara, unatoč žilavosti i krutosti odabranih najlonskih monofila, znatno smanjuje efekt pravovremene kontre. Jednako je tako i sam krajnji domet zabačaja ograničen.
Korištenje upredenica, što je postalo trend u surf castingu na našoj obali, eliminira spomenute teškoće. Manji promjer omogućuje znatno dalji domet, a kvaliteta kontre čak i na daljinama preko 150 metara i dalje je trenutna i vrlo učinkovita.
Olovnice koje se koriste u surf casting tehnikama su posebnog aerodinamičnog oblika. Najpoznatije i najprimjenjenije su roccobomb olovnice čija je domovina Italija. Naravno, pored izvornog roccobomba, na tržištu je dostupna sva sila dalekometnih olovnica koje su uglavnom samo varijacija na spomenuti original. Iako većina tih olovnica na vrhu ima integrirani zogulin, znatno praktičnijima su se pokazali modeli sa žičanim okom. Naime, kod modela s manje kvalitetnim zogulinom nerijetko prilikom izbačaja ili zadjeva dolazi do pucanja prvog zgloba zogulina.
Pored manje-više standardnog oblika suze, u ponudi su i modeli sa zakrilcima, odnosno stabilizatorima. Mnogi bezimeni i nestandardizirani modeli, iako deklarativno lete znatno dalje od klasičnih suza, imaju zbog lošeg balansa znatno kraći domet. Osim toga, mnoge takve olovnice u svom letu ‘plešu’, što je kod gađanja strogo određene pozicije ozbiljan problem.
Od ostale opreme valja spomenuti surf-tripod, posebnu tronožnu konstrukciju na koju se cijeli pribor odlaže, praktične ribolovne kutije koje se mogu nositi na leđima ili vući poput kolica, visoke gumene čizme neophodne za boravak na surf terenima, te kožnu navlaku za kažiprst bez koje su višekratni kvalitetni izbačaji uglavnom neizvodivi.
SHOCK LEADER
Jedan od temeljnih problema s kojima se susreću mladi surferi je izdržljivost cijelog sistema u trenutku zabačaja. Da bi se postigle ekstremne daljine, za osnovu se najčešće koriste tanke upredenice promjera ispod 0,10 milimetara. Tako tanki profili, bez obzira na deklarativnu izdržljivost, ne mogu podnijeti opterećenje izbačaja teških olovnica. Stoga se između osnove i predveza vezuje deblji komad monofila tzv. shock leader, čija je uloga kompenzacija sila izbačaja.
Shock leader se formira od najlonskog monofila promjera od 0,40 do 0,60, sve u zavisnosti od količine upotrebljenog olovnog opterećenja. Naravno, ukoliko se radi s manjim olovnicama i promjer shock leadera je manji, jer je i ovdje, kao i u većini ostalih sportskoribolovnih disciplina i tehnika, cilj loviti sa što je moguće finijim priborom.
Shock leader mora biti bar dva i pol puta duži od dužine korištenog štapa kako bi prilikom izbačaja završnim dijelom bio na kalemu role.
Iako se shock leader može izraditi od bilo kakvog monofila odgovarajuće nosivosti, sve su popularniji konusno obrađeni shock leaderi. Razlog tome leži u čuvanju provodnika na štapu, pogotovo na vršnom segmentu.
Spoj shock leadera i osnove se najčešće ostvaruje čvorom ‘uni-to-uni’. Pritom je važno da se spojni dio shock leadera u formiranju čvora oko osnove omota jedan put, a spojni dio osnovne upredenice oko shock leadera pet do šest puta. Na taj se način u završnom pritezanju čvora dobija konusni profil čiji je uži kraj okrenut prema vrhu štapa. To je važan detalj, jer se u izbačaju takav konusni čvor lakše probija kroz šumu uskih provodnika kojima su opremljeni vršni izmjenjivi segmenti.
Upravo iz tog razloga veliki broj surfera koristi spomenute konusne shock leadere kod kojih je završni dio dovoljno nosiv za najteže olovnice, a spojni dio dovoljno tanak da nakon formiranja spojnog čvora glatko klizne i kroz najuže provodnike.
No iako je struna koja kompenzira sile izbačaja znatno deblja od osnove, sile koje nastaju u trenutku izbačaja zbog toga nisu ništa manje. To pored strune i štapa najviše osjeća kažiprst kojim zadržavamo strunu do trenutka izbačaja. Ukoliko lovite sat – dva vremena, tada to možda i nije problem, ali ukoliko ste natjecatelj, pa morate odloviti dva dana po pet sati u komadu, tada taj problem itekako postaje opipljiv i bolan. Srećom postoji rješenje i za taj problem, a zove se navlaka za prst. Riječ je o svojevrsnoj rukavici koja umjesto pet prstiju ima samo jedan i to onaj najizloženiji – kažiprst. Nakon navlačenja ostatak je ruke slobodan, što je od velikog značaja kod rukovanja priborom pogotovo na natjecanjima. Improvizacije poput odrezanog prsta s kožnih rukavica kakve se koriste u građevinskoj industriji tek su polovično rješenje, što postaje jasno u trenutku kad prvi puta upotrijebite originalni namjenski proizvod.
