Tri su osnovna parametra koja grupiraju plovke – opterećenje, oblik i pozicija u odnosu na ostale elemente.
Promatrajući opterećenje, plovke možemo podijeliti na one s integriranim opterećenjem koje je uglavnom ugrađeno olovno opterećenje u donjem dijelu tijela i koji se nazivaju waggler plovcima te na plovke bez opterećenja.
S obzirom na oblik, plovke dijelimo na bačvaste, štapićaste, loptaste, mrkvaste, listaste i kruškaste.
A promatrajući položaj koji zauzimaju u odnosu na strunu i predvez u neaktivnom i radnom položaju, dijelimo ih na fiksne i klizne pri čemu je važno naglasiti da baš svi plovci mogu biti fiksne ili klizne izvedbe.
Fiksni plovci se pozicioniraju uz strunu na nekoliko načina. Struna može prolaziti kroz tijelo plovka, pri čemu se fiksira čvrstim dosjedom antene, ili može prolaziti uz tijelo plovka kada se fiksira bužirima uz antenu.
Klizni se plovci od fiksnih razlikuju po tome što im lovnu poziciju na osnovnoj struni određuje položaj graničnog kliznog čvorića ili perle. Prikladni su za ribolov na dubinama većima od dužine štapa, u kom bi slučaju s fiksnim plovcima sistem bilo nemoguće zabaciti. Osim toga, s kliznim se plovcima ostvaruje znatno veća preciznost u zabačaju.
Konac za vezivanje graničnog kliznog čvorića (idealan je grinner) poželjno je namastiti voskom ili parafinom. Tako dorađen konac će se pri podešavanju lovne dubine lakše pomicati i znatno manje oštećivati strunu.
Kod nekih kliznih modela plovaka struna može prolaziti cijelom dužinom plovka, a kod nekih samo kroz ‘oko’ na donjem kraju antene. Naravno, pored navedenog postoji još cijeli niz kombiniranih rješenja, no sve su to samo varijacije na temu.
Zabačaji s wagglerima su u pravilu lakši i znatno daljeg dometa nego zabačaji sa standardnim plovcima. Osim toga waggleri omogućuju i korištenje manjeg olovnog opterećenja na struni što je u ribolovu vrsta osjetljivih na raspored elemenata na struni ponekad od presudne važnosti.
Waggler plovci imaju integrirano olovno otežanje smješteno u dnu tijela plovka ili na potopljenom antenskom dijelu. Kod nekih je modela to otežanje stalno i nepromjenjivo, dok je kod nekih izvedeno u obliku olovnih pločica koje se mogu skidati ili dodavati, čime se izravno utječe na nosivost i težinu plovka.
Na waggler plovcima su oznake nosivosti najčešće izražene kroz dva broja, pri čemu prvi broj označava preporučeno olovno otežanje, odnosno nosivost plovka, dok drugi broj označava ugrađeno, integrirano otežanje, npr. 13+2. Ukoliko plovak ima otežanje u obliku više pločica, tada oznaka može biti složenija, npr. 10+(2+2+1).
Wagglerom se uspješno mogu loviti brojne riblje vrste poput bugava, ušata, špara, cipala, iglica, gira, brancina pa i feluna, a posebno zanimljivu primjenu waggler ima u ribolovu u kojem se riba nalazi iza stjenovitih prepreka pod morem koje onemogućavaju klasični udičarski pristup.
Na takvim je terenima čak i kod dubina do dvadesetak metara i na daljini do tridesetak metara uz dovoljno velik waggler i pravilan izračun moguće loviti fratre ili šarge, kao i ostalu pridnenu ribu i usred dana. Naravno za takav ribolov i ostatak pribora mora biti adekvatno grub i nosiv.