Pumpam štapom prema gore, ali to traje cijelu vječnost
jer sam daleko od obale i na velikoj dubini…
Ivan Mažar je ulovio svoju ribu života prije dva mjeseca no uzbuđenje koje je pritom doživio, očito ga još jednako jako drži.
Evo što nam je Ivan ispričao o tom svom jiggerskom doživljaju i svojoj sreći:
– Dva mjeseca ranije bila su dovoljna za isplanirati se i organizirat put i ribolov koji ću sada pamtiti zauvijek.
Moj dugogodišnji prijatelj i ja već smo krajem kolovoza imali ideju gdje, kada i kako otići na toliko željeni ribolov tj. shore jigging.
Odluka je pala da krećemo krajem listopada.
Apartman nas čeka, godišnje doba je idealno, oprema je spremna, a volje ne nedostaje.
Prvim trajektom dolazimo i iskrcavamo se kao u ‘Danu D’ u Normandiji.
Dok smo sve pobacili u apartman i pojeli nešto, prošlo je već sat vremena pa nam ništa drugo nije preostalo nego da konačno krenemo prema stijenama – priča nam Ivan.
– Dolazimo tako do najbliže točke odabrane pozicije, vadimo stvari iz auta i krećemo u 40 minutno planinarenje do cilja.
Kada smo došli, polako raspremamo opremu, biramo jiggove i krećemo jiggati.
Vrijeme je odlično, pozicija je bila odlična, dubina 40 – 50 metara.
Jiggovi od 100 grama su standard za ovakvu poziciju i takvo vrijeme koje nam je išlo u prilog. Bacamo i mijenjamo boje i oblike jigova ali ništa, riba nije aktivna. Bilo je već i poslijepodne, lagano su se i oblaci navukli, ali ribe nije bilo – nastavlja Ivan.
– I onda, tek nakon par sati, slijedi prvi udarac.
Prijatelju je udario mali felun od oko jednog kilograma na jigg boje sardine.
Feluna vraćamo u more i nastavljamo dalje, nadajući se da će doći njegova mama ili tata. Nedugo nakon prijateljevog ulova i dvadesetak metara od njega ja jigam i kod bočnog povlačenja slijedi jak udarac.
Štap mi se dobro savinuo i kočnica je zapjevala, ali kratko.
Nisam uspio zakačiti ribu i ona pobjeđuje.
Adrenalin je već na 100 posto jer je riba krenula.
Idem ispočetka.
Zabacujem jako daleko, pogađam dobar kut, a jigg leti i leti, pada u more i na dno, a ja počinjem jiggati.
Nakon samo par podizanja jigga od dna slijedi tup i snažan udarac.
Lupam jaku kontru znajući da sam u dubokom, a onda slijedi jaki bijeg.
Pumpam štapom prema gore, ali to traje cijelu vječnost jer sam daleko od obale i na velikoj dubini.
Osjećam da je riba snažna ali još ne znam koja i kolika je…
Prijatelj s nestrpljenjem čeka da mi ju pomogne izvaditi van.
Nakon nekoliko minuta vidim bljeskove u dubini, a što je bliže meni tako se nazire i crvena boja.
Vrhunski drill i osjećaj, pa uz pomoć prijatelja vadim ribu.
Na prvu kažem zubatac, s obzirom na veličinu, a kad ono u nevjerici i s osmijehom od uha do uha skužimo da je pagar.
Kilažu ne znamo, ali dužinu znamo. Bio je dug 60 centimetara i trenutno je moja riba života. Prekrasan pagar i ribolov koji će mi zauvijek ostati u sjećanju. 
Od opreme sam koristio štap Zenaq Accuru 100H, rolu Daiwa Saltiga 8000, YGK Super Jiggman X8, Seaguar FXR i jigg od 100 grama – ispričao nam je Ivan Mažar.
