Rock fishing je zahtjevna disciplina kojom se ne bavi svatko. Tek vrlo iskusni i fizički spremni ribolovci imaju privilegiju osjetiti draž bavljenja ovim oblikom ribolova. Naravno, lovina u ovoj disciplini može biti vrlo raznolika, no ako znamo što nas točno očekuje i ako se pripremimo upravo za tu očekivanu lovinu, a što se zapravo smatra ciljanim ribolovom, tada gušt postaje poseban, a ribolov dobiva potpuno novu dimenziju.
Ono što zagrižene ljubitelje zaljubljenike u rock fishing odvlači na teško dostupne i često vrlo opasne terene nije nikako samo želja za istraživanjem vlastitih granica izdržljivosti i preživljavanja u teškim uvjetima koja je uvijek prepuna adrenalina već prvenstveno činjenica da se riba koja se lovi u takvom ribolovu zapravo ne može uloviti ni na jednom drugom mjestu.
Na stijene pogodne za rock fishing, poput onih na pučinskoj strani otoka, pri čemu se vanjska strana najbližeg lukobrana na koju odlazi većina ribolovaca iz grada nikako ne računa, ne ide svatko i to nipošto stalno i redovito. Te pozicije u pravilu ne posjećuju ni profesionalni ni sportski ribolovci. Profesionalnim su ribolovcima takvi tereni preblizu obali i zbog konfiguracije dna uglavnom nepraktični za bilo kakvu profesionalnu tehniku i alat, dok je većini sportskih ribolovaca ribolov koji uključuje nekoliko sati hoda s gomilom opreme na leđima najčešće potpuno neprihvatljiv bez obzira na moguć ribolovni doživljaj i uspjeh.
Ako je pozicija dobro odabrana tada riba s kojom ćemo se tamo sresti ne poznaje nikakve ribolovne alate i ne zna što je ribolovni pritisak što je svakako adut s kojim svaki ozbiljniji ribolovac računa.
Na takvim pozicijama ribe se ne boje udica, olovnica i struna, a ješku prihvaćaju kao običan obrok na svojim redovnim svakodnevnim rutama. Grizevi su na takvim pozicijama beskompromisni, bez onih neodređenih čupkanja kroz koje u nekom običnom obalnom ribolovu ribu pokušavamo nadmudriti i prevariti sitnim trikovima.
Naravno, ne treba misliti da se na stijenama nalazi ribolovna samoposluga u kojoj ribu samo treba doći pokupiti jer su i ovdje, kao i na svim drugim morima svijeta, ribe ovisne o cijelom nizu sitnih faktora koji utječu na njihovo raspoloženje, apetit, agresivnost i općenito ponašanje.
Ribe su podložne promjenama raspoloženja u skladu s izmjenama koje uzrokuju ponajprije faza mjeseca, a onda i neizbježan ritmički ciklus izmjene plima i oseka, temperatura mora, tlak zraka, smjer i jačina vjetra, pa naoblaka, doba godine…
Da bi ribolov bio uspješan, sve te detalje treba uzeti u obzir i na njima temeljiti svoje procjene. Ako su svi ti faktori prije odlaska u ribolov pažljivo pregledani i ocijenjeni kao prihvatljivi, a odabrana pozicija dovoljno divlja i nedostupna, tada očekivani uspjeh nikako ne bi smio izostati.
U zavisnosti od ribolovne tehnike, sastava dna i dubine mora, odnosno odabrane pozicije lovina može biti vrlo različita.
Tako će nekakav spinner teško uloviti tabinju, kao što će i neki ljubitelj lova na fermu, na pješčanom dnu teško uloviti škrpinu. Naravno, upućeni ribolovac na poziciju uvijek dolazi adekvatno pripremljen tako da nekih iznenađenja po tom pitanju zapravo ne bi trebalo biti.
Kamenito dno, kakvo je najzastupljenije u našem obalnom nizu, stanište je većine plemenitih i onih nešto manje plemenitih ljuskavki, kao i brojnih usnača i još brojnije sitne ribe.
Danju se na takvim terenima mogu uspješno loviti, smokve, vrane i lumbraci kao i vječno gladne pirge, dok se od plemenitije lovine mogu očekivati picevi, kantari, šarzi, ali i zubaci, kao i nebrojene količine sitne ribe. Naravno, ovaj se popis vrsta odnosi na lov pridnenim postavama kakav je primjerice lov na fermu. Na taj se način zapravo love sve pridnene vrste čiju veličinu i tip selektiramo veličinom udica i odabirom ješke. Tako ćemo primjerice zubacu ponuditi živu ješku na jačoj kovanici, dok ćemo fratru ponuditi velikog crva na manjoj udici.
Za razliku od lova na dnu, u pola se mora ili na površini, plovkom ili varalicama kao i á volo tehnikama mogu pronaći sasvim druge vrste. To su u prvom redu iglice, ušate, skuše, lokarde i šaruni, ali i brancini, feluni, lice kao i brojni drugi lovci koji krstare nad jatima riblje mlađi u potrazi za brzim i kvalitetnim obrokom.
Noću pak na scenu izlazi druga garnitura lovaca predvođeni murinama, mačkama i ugorima koji se, vječno praznog želuca, pomoću svojih savršenih navigacijskih osjetila nepogrešivom preciznošću kreću kroz labirinte stijena i algi pravo prema najbližem obroku.
Na pjeskovito ljušturastom dnu je izbor ribljih vrsta nešto manji. Tu će se ukoliko kurenti nisu previše izraženi, i ukoliko je obala formirana kao uvala, pa makar i malo uleknuće lako pronaći ovčica, arbun, pauk, kantar, trlja pa i raža, dok će se uz eventualne travnate oaze posidonije okupljati usnače i sitnije plemenite ljuskavke. Naravno, ukoliko postoji kakva nakupina kamenja, ili makar komad stijene, tada je takvo mjesto hot spot.
Nad pješčano ljušturastim dnom u pola mora će krstariti brancini uz poneku iglicu dok će se noću na takvom terenu more ispuniti bugvama i ušatama, eventualno šarunima i lokardama, ali jedino ako je kurenat nešto izraženiji.
Muljevito je dno najsiromašnije vrstama tako da je u izboru terena većini ljubitelja rock fishinga ovakav teren na posljednjem mjestu. Na takvim terenima uglavnom obitavaju krupne ribe poput velikih raža golubova, listova, iveraka i kokota. Premda se mogu pronaći i arbuni, ovčice i još poneki plemenitaš, takvi su ulovi zapravo rijetki jer te ribe ipak vole tvrđa dna. Stoga bi pribor za lov na ovakvom dnu trebao biti robusniji kakao bi se lakše izašlo na kraj s krupnom lovinom.
Noću se situacija bitnije ne mijenja pri čemu jedino na dubljim terenima i to za mjesečine, u pola mora ili pri površini možemo očekivati zalutale pučinske lovce kao i nezasitne sveprisutne bugve.
Na terenima na kojima se stijene strmo obrušavaju u dubinu može se uloviti dosta ribe, naravno, ako je konfiguracija spusta stepenaste strukture. Na takvim se stepenicama često nalaze komadi odronjenih stijena uz koje vrebaju škrpine i škrpuni u sjenovitim zaklonima caruju, fratri, šarzi, picevi, pagri i zubaci. Noću se iz svojih zaklona izvlače murine i tabinje koje će rado nasrnuti na sve što im se učini jestivim.
Ukoliko je takva strma obala na pučinskoj strani otoka, tada svega desetak metara dalje na rubu ambisa počinje carstvo kojim caruju gofovi, ali i ostala pelagička riba poput palamida ili lampuga, koje se rado približavaju stepenastim klifovima u potrazi za kvalitetnim obrokom stjeranim pred strmi zid.
Na ovakvim terenima će dobro proći spinneri ali i oni vješti u lovu s teškim waggler plovcima s kojima s ješka vrlo lako i kvalitetno može ponuditi upravo neposredno iza skaline.
Naravno, pribor mora biti usklađen s uvjetima i teškim plovcima kako bismo ribu u što kraćem vremenu odvojili od dna i skaline u kojoj traži zaklon.
Nasuprot opisanim strminama, plitki tereni s mješovitim dnom obiluju sitnom ribom za kojom se katkad zalete i krupniji primjerci, i to pogotovo noću. Ukoliko je dno većim dijelom pjeskovito, pauci će biti vrlo brojni, baš kao i male ovčice, sitni bokadori i špari, dok će u litoralnom spustu biti najbrojniji knezovi, pirge, crnelji, sitni modraci, bugve i ostale oštrozube sitne ribe pred kojima nijedna ješka nije u potpunosti sigurna, pri čemu su sve te nabrojane vrste i same izvrsna ješka za postave sa živom ribom namijenjenu krupnijoj lovini.
Ukoliko je pak odabrani teren nekakav rt, tada se često s jedne strane nalazi plitki teren sa ‘šarenim’ dnom dok je druga strana strma i duboka. Ukoliko je moguće, idealno je iskoristiti obje strane, pliću po danu, a duboku od sumraka do zore.
U noćnom se ribolovu, pogotovo na dubljim terenima, obali često približavaju velike lignje. Loviti se mogu skosavicama, klasičnim obalnim tehnikama poput light eginga, no isto tako i običnom iglom s krunicom na koju se postavlja srdela šarun ili naprosto bilo koja riba ulovljena preko dana. A ako je lovni teren pjeskovit i plitak svakako bi valjalo provući po dnu kojeg sniper egija ili makar oitu za sipe koje u sumrak i noću krstare pjeskovitim plićacima.
