Još nam se jednom javio Oseli Uroš, podvodni ribolovac koji je na vrlo konkretan način dokazao kako se isplati biti uporan.
Ronio je ispred Istarkog Novigrada u potrazi za velikom licom.
A tamo Uroš nije došao napamet već zbog toga što je dva tjedna ranije imao susret s jednom ovećom, koju nažalost nije uspio nasukati.
Zato je ovaj lov bio puno, puno uspješniji.
Evo što nam je Uroš ispričao o tom svom podvodnom doživljaju.
– Budući da mi se prije dva tjedna skinula velika lica, odlučio sam na istom terenu okušati sreću još jednom i uroniti za vikend.
To se jutro polako budi, a ja sam već na poziciji i sidrim gliser nekih par desetaka metara od mikrolokacije.
Odlučujem se za lov s mojom najvećom puškom, duplim rolerom Granda Stealt Duplex 110, upravo zato kako mi se ne bi ponovila priča od prije dva tjedna – priča nam Uroš.
– I u tom tihom sunčanom jutru, neposredno prije skoka u more, začuo sam karakterističan zvuk, pljusak od skoka tisuću cipala koji panično iskaču iz mora kako bih pobjegli velikom predatoru.
Odmah sam si rekao:
– Dobro je, tu je…
Nakrcavam duplog rolera i u roku hitno sam na prvoj čeki.
No nažalost vrlo brzo otkrivam da predatora nema više.
Nakon puna dva sata ronjenja odlučujem se prije mjenjanja pozicije napravit kratku pauzu. I u toj pauzi tišinu opet prekida onaj isti zvuk skakanja cipala iz mora.
Ali ovoga je puta lov lice bio uspješan jer sam stigao vidjeti kako su velika usta zgrabila cipla i s njim lagano odplivala prema dubini. To je scena koji nikad neću zaboraviti – nastavlja Uroš svoju priču.
– Brzo opet stavljam masku, nazuvam peraje, grabim pušku u ruke i već sam u moru.
Radim čeku za čekom skoro tri sata bez da sam ijednom ispalio strijelu.
Entuzijazam me postepeno napušta i polako se odlučujem prestati loviti za taj dan.
I dok sam plivao nazad do glisera vidio sam na nekih 8 metara dubine jednu grotu usred ničega pa sam se odlučio napravit ipak još jednu, zadnju čeku.
Čekao sam i čekao, ali se ništa nije događalo. I kad sam već htio izroniti, na samom kraju čeke, na kraju daha, s lijeve strane ugledam tri krupne siluete kako brzo plivaju prema dubini.
Budući da je Stelth ustinu jako pokretljiv uspijevam odraditi korekciju puške prema zadnjoj. Iako sam znao da je riba na krajnjem dometu puške, odlučio sam se za hitac, pa što bude.
Pucam i gledam, i ne vidim ništa. Pomislio sam da sam fulao, ali nakon samo par sekundi koje su trajale cijelu vječnost, začuo sam onaj poznati zvuk, najdraži zvuk mulinela koji zuji dok riba brzo izvlači konop.
Odmah sam joj dao kontru i tek sam tada osjetio veličinu i snagu ribe.
Bilo je potrebno oko 15 minuta borbe dok je nisam ulovio za škrge i skratio joj muke.
A vaga na barki pokazuje preko 22 kilograma.
I onda kad mi kažu da se upornost ne isplati…
A već sljedećeg je dana ta lica bila skuhana i pospremljena u ulje – ispričao nam je Oseli Uroš.
