Ponovo nam se javio Nikola Brumnić, spinner kojem su prve na meti strijelke, mnogima omražene, a mnogima opet omiljene ribe.
Ovoga je puta Nikola uspio nadmudriti jednu pravu kapitalnu ‘mamu’ i evo kako je u tome uspio:
– Te sam se noći po planu koji traje već mjesec i pol šuljao po mraku kroz šumu po uskom putu do dobre stare pozicije gdje 135 posto znam da skakuša radi za vrijeme punog mjeseca.
Što veći mjesec, to veća riba.
Znam to jer sam lani bio kuhan i pečen na toj poziciji baš kao što ću biti i ovo ljeto – priča nam Nikola.
– U 22:00 sata varalica se šeće po površini, ali dobrih sat vremena niti traga skakuši. Ma mislim si, nisam se prevario za ovu večer i nema šanse da barem jedna prava ne poždere koja iglicu.
I već sljedećim zabačajem započinje igra lovca i lovine. Najprije na ubojitu iglicu dolaze dvije manje, svaka onako od oka po kilu.
A tada za njima i dvije mame koje su ih pratile kao malu djecu.
– Napokon! – kažem na glas.
– Pa neka više toj Ultegri cvili kočnica, ma neka se i rastopi, ali ove idu van na suho pa makar borba trajala do zore – nastavlja Nikola.
– Režem škrge čim prije dok su još žive da iskrvare pa sjednem i zapalim cigaretu da se malo smirim jer za daljnji lov nisam dok se tresem kao mokar pas po zimi.
Adrenalin me oprao i čekam da euforija prođe ali ne prolazi ni nakon druge cigarete.
Vrag mi ne da mira pa idem bacati, nema veze šta se ruka trese i ne sluša.
Pola sata bacam u prazno i taman da ću malo odmorit udari ona opet!
Pljusak na površini jačine atomske bombe.
Prepalo me dobro, skoro da nisam pao u more sa one škrapine makar ne bi bilo prvi puta.
To čudovište mi izvuče preko 50 metara upredenice dok sam trepnuo ali onda kažem dosta. Stišćem kočnicu tek toliko da čujem 4-5 puta da klikne i onda počinje petnaestominutni show izvlačenja i hvatanja u podmetač kapitalne skakuše od 6385 grama.
Srce veliko kao kuća.
Opet zahvaljujem moru što mi je podarilo ovaj užitak.
Štap je preživio, mašinica je preživjela, pa i ja sam preživio nekako.
Odoh kući pa ću sutra navečer opet, kud puklo da puklo.
Ali jedno je sigurno, opet će doći mame, a ja ću ih čekati u gluho doba noći.
Pozdrav ljudi od mene i rogi! Samo jako! – ispričao nam je Nikola Brumnić.
