Piše: Enis Džanić
Kao što je poznato kraj proljeća i početak ljeta, kako se temperatura mora lagano podiže, privlači ribu kraju što je posebno izraženo kod gofova.
Ove ribe obitavaju pri stjenovitom dnu uz velike vertikalne padove, tako da je optimalna tehnika za njihov lov shore jigging.
To je zahtjevna i nerijetko rizična tehnika koja često uključuje i elemente alpinizma da bi se došlo do dobre pozicije.
Tako sam se te subote uputio na poštu koja se i ranije pokazala uspješnom, i to u idealno vrijeme za ribolov gofa.
Premda sam na poštu stigao rano, već oko 4:30 sati, nisam bio sam.
Kolege s moje desne strane su već imale ulov, jednog gofa od cca 5 kilograma.
Odmah slažem opremu.
Štap je XZoga Black Mamba 15-60 grama, dužine 2,75 metara, mašinica je Penn Authority 2500HS, PE1,5 s predvezom FC 0,53 milimetra.
A predvez je prema mom iskustvu najvažniji dio opreme kod jigginga gofa.
Instinkt ovoj ribi nalaže da se brzo uputi ka najbližim stijenama gdje udaranjem glave uspješno prekida predvez ili upredenicu ukoliko dobije priliku za to.
Na predvez kačim provjereni Major Craft Heavy Metal jig od 60 grama u zebra dekoru, i već kod prvog zabačaja počinje show.
Drill gofa je jednostavan – kočnica maksimalna u odnosu na nosivost opreme i što prije van jer svako tradicionalno umaranje i lakši drill neupitno će završiti u stijenama i prekidom predveza.
Prve dvije borbe su bile klasične za gofa jer sve počinje udarcem desetak metara od dna i drillom od samog početka do kraja.
Gof kao i obično prilazi obali i onda uz samu obalu ide lijevo i desno od ribolovca u potrazi za pogodnom oštrom stijenom.
Oba su griza, na moju veliku radost, uspješno realizirana uz podršku kolega desno od mene, koji su također imali uspješan dan.
A treća borba toga dana je bila malo neobična.
Dok ribu nisam dovukao na par metara od obale, pružala je otpor sličan malo većem pauku tako da sam bio uvjeren da na štapu imam ribu od 200 do 300 grama.
A onda pred sam kraj kreće rodeo.
Nezamoren i svjež, gof radi od moje opreme što mu je volja, tako da ta borba završava kidanjem predveza.
To je bilo još jedno podsjećanje da ova riba, baš kao što puno nudi, puno i zahtjeva od ribolovca te da joj se uvijek mora prilaziti s poštovanjem i bez improvizacije.
Oko 6 sati ujutro se upućujem na jutarnju kavu pun dojmova i odlučan da ću sutra ujutro pokušati ponovo.
A tako je i bilo.
Nedjelja na pošti na kojoj se sad već jedva pronalazi mjesto.
Meteo uvjeti kao i jučer, idealni. Sunce pred izlazom s oblačnosti 8/8, prilike dobre a očekivanja mene i kolega još veća.
Ali i pored 6 jigova u vodi, nigdje udarca!
Samo bi se otkrio pokoji luc sa svojim plesom po površini koji je nalikovao na provokaciju s porukom da se svi spakiramo i odemo kući.
Već je bilo 6:15 kad sam rekao sam sebi da ću odraditi još samo jedan zabačaj.
I onda je uslijedio udarac koji sam toliko čekao cijelo jutro.
Borba je od samog kačenja bila uzbudljiva i dinamična.
Vještina čini svoje, ali potvrđuje i ono što je najvažnije u ribolovu, a to je sreća jer je kraj tolikih odličnih ribolovaca to jutro, taj jedini gof toga dana, ipak izabrao moj jig.
