Iz Promajne nam se javio Valentino Ivandić, no ne zato da se pohvali svojim ulovom već ulovom svoje kćeri koji je sve samo ne običan i svakidašnji.
A taj egerski uspjeh koji je ostvarila njegova kćer Lela je uistinu neobičan.
Evo što nam je Valentino ispričao o tom događaju:
– Bio je to jedan lijep i sunčan dan posebno zato što su mi se toga dana kada su mi se obadvije kćerke vratile s fakulteta u Zagrebu.
Doveo ih je prijatelj s autom, pa smo svi skupa lijepo ručali, a ja sam poslije ručka krenuo na lignje, te sam ih pozvao da i one idu sa mnom.
Starija je ostala kod kuće s majkom, a moja mlađa kćerka Lela poželjela je prošetati sa mnom do obližnjeg mula u našem malom, nekad ribarskom, a sad turističkom mjestu Promajna u Općini Baška Voda na Makarskoj rivijeri – priča nam Valentino.
– Kad smo došli na mul, tamo je već bio jedan otac s dvanaestogodišnjim sinom koji su također loviti lignje.
Pošto uvijek lovim s dva štapa, Leli sam ponudio da i ona zabaci, a što je ona sretno i spremno prihvatila.
I dok sam ja sam zabacivao svoj prvi zabačaj, ona je već uhvatila svoju prvu lignju.
Sreći nije bilo kraja, a kolega lignjolovac i njegov sin nisu mogli vjerovati.
Lela je bila pribrana i slušala moje savjete, te je bez problema izvukla lignju na mul.
Uslijedio je obavezno slikavanje i slanje slika majci i sestri koje joj, naravno, nisu vjerovale – nastavlja Valentino.
– Odmah je zabacila i drugi put i nakon par trzaja, eto i druge lignje.
Naše veselje se nastavlja!
Lela slika drugu lignju kako visi na štapu i odmah šalje u našu obiteljsku grupu na WhatsAppu.
Kolega je u još većoj nevjerici, a njegov sin joj dovikuje:
– Pusti sad slikanje, bacaj, bacaj… Vidiš da se sad love!
Majka i sestra nam ne vjeruju, pa Lela uključuje video poziv u našoj grupi i daje meni da je ja snimam, te zabacuje po treći put.
I dok smo tako pričali i dokazivali im kako je Lela uistinu ulovila dvije lignje, ide ponovo trzaj i to jaki, a Lela se čudi što je to, jer jedva vrti mašinu.
Kolega viče da joj je zapelo za dno, a ja primjećujem da nije.
Mašinica ne klika, a Lela uspijeva namatati.
Vičem joj da vrti pomalo i ravnomjerno jer je to velika lignja, i samo neka bude pribrana. Cijelo to vrijeme držim njen mobitel i pokazujem supruzi i prvoj kćeri kako je Lela dovlači do mula.
A kad je dovukla do površine, imali smo šta vidjeti.
Ja sam u nevjerici snimao, a kolega koji nije mogao vjerovati svojim očima se pribrao i priskočio joj u pomoć.
Kad ju je dovukla do mula, pažljivo je prihvatio strunu i lagano je izvukao iz mora na mul. Sreći nije bilo kraja, a ja oduševljen Lelinim ponašanjem, kao da je najiskusniji lignjolovac, ponosan do neba.
Trebala su joj samo tri zabačaja za tri lignje!
Uslijedilo je slikavanje s trofejnim ulovom.
Četvrtim zabačajem je uspjela zamrsiti strunu, ali to nije više bilo važno.
Smotao sam joj štap i poslao je kući s ulovom da pokaže majci i sestri.
Uslijedilo je i obavezno vaganje, a vaga je pokazala 950 grama.
Majka je, naravno, odmah komentirala da je njena lignja veća od moje najveće od 880 grama tako da me i sada ekipa s mula i obitelj zeza da je Lela bolji lignjolovac od mene, ali mene to ne dira, jer mi ostaje jedno lijepo sjećanje na predivan dan proveden s kćeri u lignjolovu koji me ispunjava i čime se svima hvalim – ispričao nam je Valentino Ivandić.
