Dario Babić
To popodne smo prijatelj Điđi i ja otišli na kavu.
O čemu bi mi razgovarali nego o ribolovu pa smo na kraju ipak odlučili kavu popiti na brzinu i otići u lignjolov.
Oprema je bila spremna u autu, kao i uvijek, sasvim slučajno.
Naravno, razgovor se nastavio i u autu raspravljajući o tome na koju poziciju otići jer teško se odlučiti.
Ali s obzirom da je već bilo kasno, otišli smo na najbližu nam poziciju.
I nakon par zabačaja sam ugledao hobotnicu na samo par metara od kraja.
Zabacio sam par puta prema njoj i poslije drugog zabačaja hobotnica se bacila na skosavicu. Nisam htio dati odmah kontru, čekao sam da je dobro poklopi.
Držao sam napet štap da osjeti otpor.
Probao sam je par puta povući prema sebi, ali jako pažljivo da ne pukne sve.
Za to vrijeme je i Điđi pripremio svoj drugi štap sa skosavicom da je baci na nju pa da je dodatno zakači.
I nakon što je zakačio, ostavio je otpušten sistem da ne osjeti dodatni otpor.
I tada sam na svom štapu namjerno puknuo upredenicu da ona osjeti da je slobodna, a Điđi majstor je čekao da se ona odlijepi od dna i krene plivati.
Tek nakon toga joj je dao kontru i digao je od dna dovoljno visoko da se više ne može zalijepiti.
Srećom imali smo veliki ušatac u koji je mogla stati.
Imala je 5 kilograma, tolika je bila da je šišarike brala.
A kompletan video o tome kako smo je ulovili možete pogledati ovdje:
