Baš kao ni u obalnom ribolovu, tako ni u ribolovu iz barke ne postoje univerzalni štapovi. Svaka disciplina i ribolovna tehnika zahtijeva vlastiti štap. Naravno, neke su discipline bliske, pa se samim tim i dio opreme preklapa, no temeljno gledano svaki štap ima svoju namjenu.
Iako u amaterskom, ili bolje rečeno u ribolovu iz gušta, možemo koristiti doslovno bilo kakvu opremu, što je zapravo stvar osobnog stava, ukusa i sklonosti, da bi ostvarili nekakve opipljive rezultate, trebalo bi koristiti štapove koje određuje tehnika i lovina.
Za ribolov bijele ribe najpraktičniji su teleskopski modeli s osjetljivim izmjenjivim vrhovima. Zbog teleskopske konstrukcije skladištenje i na manjim brodovima ne predstavlja problem, a zahvaljujući radnoj dužini mogu s lakoćom izlaziti na kraj i s najdužim predvezima. Dužina štapova namijenjenih ovakvom ribolovu kreće se od 2,70 do 4,50 metara, dok se težina izbačaja (CW) kreće od 60 do 120 grama, sve u zavisnosti od lovine i osobne sklonosti ribolovca. S ovako dugim štapovima lako se manevrira i kad je u pitanju ‘nervoznija’ lovina poput šaruna ili palamide, pri čemu su vibracije prilikom izvlačenja pribora svedene na minimum.
Mnogi od ovih štapova imaju mogućnost skraćivanja jednog ili više segmenata. To se postiže tako da se ti teleskopski segmenti jednostavno sklope, pri čemu zbog posebnog gumastog proširenja neposredno ispod provodnika i tako sklopljeni ostaju tijesno zaglavljeni.
Akcija štapova namijenjenih lovu bijele ribe treba biti vršna kako bi se moglo pravovremeno reagirati, s tim da kod većih opterećenja moraju pokazivati progresivnu savitljivost. Ipak, pokušaji bijega i snažni trzaji veće lovine uglavnom se kompenziraju dobro ugođenom kočnicom na roli, tako da je savitljivost štapa cijelim tijelom kao element koji koristimo pri zamaranju ipak na drugom mjestu.
Nerijetko se originalni vršni segmenti na ovakvim štapovima izbacuju, te se na njihovo mjesto postavljaju tzv. utični, izmjenjivi vrhovi. S tako prilagođenim štapom se promjenom vršnog segmenta vrlo brzo i lako može prilagoditi svakoj lovini i terenu. Tako primjerice jednim štapom s tri vrha različite osjetljivosti i akcije možemo loviti manule na 15 metara dubine, arbune na 45 metara dubine ili pak batoglavce na 80 metara dubine.
Premda feeder štapovi imaju izrazito osjetljive vrhove koji su u stanju indicirati i najmanji pomak na drugom kraju strune, ni oni ni ostali klasični parabolici u ovakvom ribolovu ne bi trebali biti prvi izbor jer se s njima u pravilu ne može pružiti trenutna kontra koja je u lovu bijele ribe ključna. Nasuprot tome, feederi su savršeni za ribolov u kojem lovinu treba zamarati opružnom silom štapa, pogotovo ako je lovina krupnija.
Naravno, ovo su samo temeljne odrednice dok su finese koje pomažu u odabiru idealnog modela za lov bijele ribe iz barke vezane uz cijelu šumu sitnih, ali jako važnih detalja poput dubine, konfiguracije dna, ciljane lovine ili primjerice fizičke konstitucije ribolovca, a o čemu će svakako biti još riječi u jednom od sljedećih postova.
