Ljeto je uvijek bilo vrijeme uživanja na moru, ali ovo će mnogima ostati u sjećanju po opeklinama od ‘morske mjesečine’. Dr. sc. Olja Vidjak s Instituta za oceanografiju i ribarstvo ih istražuje, a nedavno je pokrenula i mobilnu aplikaciju za dojavu meduza RebrashNET.
Snimila: Gordana Dragojević
U odnosu na hranjivima bogatiji sjeverni Jadran, područje srednjeg Jadrana obično je manje zahvaćeno pojavama meduza, no ove godine došlo je do masovne brojnosti morske mjesečine (Pelagia noctiluca). Ova meduza je stalni stanovnik Jadrana, snažne toksičnosti, zbog čega se njezina pojavnost uvijek više pratila nego na ostale vrste meduza. Prvi dokumentirani nalaz zabilježen je u sjevernom Jadranu još davne 1790. godine.
Posebno se izdvaja razdoblje kraja 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se morska mjesečina javljala u zaista velikoj brojnosti, naročito u sjevernom Jadranu gdje joj je pogodovala kombinacija dobrih hranidbenih uvjeta zbog visokog donosa hranjivih soli rijekom Po kao i specifični temperaturni uvjeti u kojima su proljeća i zime bile toplije od prosjeka, a vrlo toplo razdoblje bilo je produženo i tijekom jeseni.
– Treba razlikovati pojavljivanja koja uključuju mali broj jedinki na pojedinom lokalitetu, od masovne pojave kojom se stvara populacija velike gustoće, kao ovog ljeta. Takva pojavnost može zahvaćati veće područje, pa čak nekada i cijelu obalu. Meduze se odlikuju prirodnim ciklusima u kojima populacija alternativno eksplodira pod određenim uvjetima, a nakon nekog vremena dolazi do njenog sloma, pri čemu privremeno nestaje iz okoliša. Dosadašnja su istraživanja pokazala da joj pogoduju dugi topli periodi i nedostatak izrazito niskih temperatura zimi, pa je možemo očekivati u većim brojnostima i iduće ljeto ukoliko se takvi uvjeti nastave – pojasnila je dr. Vidjak.
Većina ljudskih aktivnosti kojima se narušava prirodna ravnoteža u moru doprinosi masovnim pojavama planktonskih želatinoza, ne samo meduza već i rebraša. U obalnim vodama, koje su najizloženije ljudskim utjecajima uvjeti za pojavu meduza se višestruko uvećavaju.
– Eutrofikacija, odnosno umjetno obogaćivanje mora hranjivim solima koje dolaze s kopna kroz donos rijeka, povećava produktivnost mora i potiče prekomjerni razvoj zooplanktona kojim se hrane meduze. U tim područjima može doći i do smanjenja koncentracije kisika, što meduzama, za razliku od riba, ne smeta. Prelov ribljih vrsta, naročito male plave ribe koja se hrani istim plijenom, pogoduje meduzama im jer smanjuje natjecanje za hranu – dodala je naša znanstvenica.
Dr. sc. Olja Vidjak
– Većinu vrste morskih planktonskih žarnjaka karakterizira metageneza, odnosno izmjena generacija polipa, kada živi na morskom dnu, i planktonske faze u morskom stupcu koju zovemo meduza. Za razliku od mnogih drugih meduza, morska mjesečina je holoplanktonska vrsta – cijeli se njezin ciklus odvija u morskom stupcu, a postojanje faze polipa za nju nikad nije utvrđeno. Zbog toga njena populacija nije ograničena na obalne vode, već živi i u otvorenom oceanu. U Jadranskom moru morska mjesečina ima životni ciklus koji traje oko devet mjeseci, razmnožava se od ranog proljeća do kasne jeseni. Njena se populacija ne održava u Jadranu tijekom cijele godine, već ovisi o ponovnom ulasku (re-introdukciji) kroz Otrant putem površinskog strujanja iz Jonskog mora u hladnijem dijelu godine – objasnila je dr. Vidjak.
– Unatoč našoj negativnoj percepciji, meduze imaju svoju nezamjenjivu ulogu u ekosustavu: važan su dio morske hranidbene mreže kao regulatori zooplanktonskih populacija i izvor hrane za morske kornjače i neke ribe, a dušik i fosfor kojeg izlučuju ponovno se iskorištava u hranidbenoj mreži. Hrane se i drugim planktonskim želatinozama, pa je uočeno da razne vrste meduza, pa tako i morska mjesečina, rado jedu rebraša Mnemiopsis leidyi, što za sjeverni Jadran, u kojem ove invazivne vrste posljednjih godina ima i previše, svakako predstavlja dobru vijest – kazala je dr. Vidjak.
Bolno sjećanje na vreli dodir žarnjaka
Jedan od glavnih problema u istraživanju meduza je prikupljanje pouzdanih podataka o njihovoj brojnosti i rasprostranjenosti, što je teško postići uobičajenim znanstvenim metodama, poput povremenog uzorkovanja tijekom istraživačkih krstarenja.
– Iako imamo dobru sliku o dinamici pojedinih vrsta na temelju dugogodišnjeg iskustva, pojava meduza je često nepredvidljiva. Podaci se prikupljaju, ili kroz rijetke znanstvene projekte usmjerene na planktonske meduze, ili neformalno, kad god se pruži prilika tijekom terenskih istraživanja na moru. Zato je za znanstvenike izuzetno važna komunikacija s javnošću. Osim vrijednih podataka koje tako dobivamo, istodobno i educiramo ljude u prepoznavanju žarnjaka i njihovih utjecaja, te smanjujemo strah od ovih morskih organizama koji su bitni za bioraznolikost Jadrana. Mobilne aplikacije, poput RebrashNET koju smo razvili, omogućuju dojave o meduzama putem georeferenciranih slika, pružajući brzu informaciju o rasprostranjenosti vrsta. Pozivam sve ljubitelje podmorja da instaliraju našu aplikaciju i koriste je prilikom uočavanja meduza ili rebraša – apelira dr. Vidjak.
Praćenje želatinoznih organizama bez pomoći građana zahtijeva trud i značajna ulaganja. Dosadašnje iskustvo pokazuje da su istraživanja često motivirana njihovim negativnim utjecajima na ljude; na primjer, najezde morske mjesečine na sredozemnim plažama ili prijetnja invazivnog rebraša Mnemiopsis leidyi ribarstvu u Crnom moru tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća potaknule su mnoge projekte. Nažalost, u mirnijim vremenima interes opada i prikupljanje podataka se smanjuje, što otežava pouzdane procjene i analize dugoročnih trendova.
Za odgovorno upravljanje morskim resursima važno je razumjeti interakcije meduza, riba i klime. Potrebno je povećati napore u istraživanju i prikupljanju podataka kroz aplikaciju uz pomoć građana, jer na koncu znanstvena istraživanja o pojavnosti meduza će biti svima od koristi.
