Piše: Blaž PORENTA
Ponovno je vrijeme za ljetni odmor, proveden negdje u Južnoj Dalmaciji s obitelji.
Budući da je ljeto, s visokim temperaturama na kopnu i moru, puno prometa brodova od ranih jutarnjih sati i lokalnim ribarskim mrežama koje su zauzele gotovo svaku uvalu i dobrim potencijalnim mjestom za ribolov sa stijena, nisam čak ni ponio svoju tešku opremu za jigging s obale.
Lagani jigging štap do 50 grama, srednja spin rola i puno jigova od 30-40 grama, zajedno s nekoliko wobblera i površinskih varalica, trebali bi poslužiti.
Ako budem imao sreće, možda ulovim koju barakudu ili plavu ribu za roštilj.
Dovoljno da nahranim obitelj svježom ribom i nadoknadim rane jutarnje sate daleko od njih.
To jutro bilo je odmah nakon kratke oluje.
Vjetar je na vanjskoj strani Pelješca već počeo jenjavati, ali valovi od prethodnih dana još su uvijek bili prilično visoki. Bio sam na mjestu u 4:30 ujutro, neposredno prije prve zore.
Počeo sam s Rapala Max Rap varalicom od 17 centimetara u bijeloj boji s crvenom glavom. Klasik za barakude i plave ribe, nudi pristojnu daljinu bacanja i izvrsnu akciju plivanja s jednostavnim povlačenjem.
Nažalost ništa.
Valovi su se razbijali o stijene ispod mojih nogu, pa sam potražio više mjesto da okušam sreću.
Nakon više od pola sata zabacivanja i povlačenja wobblera, a s približavanjem izlaska sunca, odlučio sam promijeniti varalicu.
Odlučio sam se za površinsku varalicu Rapala Flash-X Skitter 22.
Prilikom prvog zabačaja, brzo sam je povukao kako bih stvorio malo površinske buke i vidio ima li kakvih gofova koji bi se mogli baciti na to.
No ništa se ni tu nije događalo.
Iako je more bilo prilično uzburkano, odlučio sam pokušati s tehnikom walk-the-dog.
Trzanje i držanje pod kontrolom bilo je teško, ali otprilike 10 metara ispred mene, more je odjednom eksplodiralo!
Divovski škaram se potpuno lansirao iz mora poput rakete!
Čekao sam da vidim je li pogodila varalicu ili je promašila, kada sam osjetio napetost na najlonu.
Brzo sam kontrirao s nekoliko oštrih trzaja unatrag. Riba je na štapu!
Nažalost, borba nije bila spektakularna kao prvi udarac.
Bilo je prskanja i valjanja, ali škarmi nisu poznati po svojoj snazi ili po dubokom ronjenju i omotavanju oko stijena.
Najveći izazov je bio podići je na stijene nakon što sam je privukao.
Mreža je bila premalena i brzo se zapetljala oko udica na varalici.
Bojao sam se da ću zbog toga izvući udice iz usta ribe, baš kao što sam jednom učinio s velikom strijelkom koja je potom pobjegla.
Nakon nekoliko dugih minuta adrenalina, odlučio sam istovremeno koristiti i mrežu i štap tako je nasukati.
Što bude, bit će…
Srećom, udice su izdržale i struna nije pukla.
Riba je bila sigurna na stjenovitoj izbočini i tek sam tada shvatio pravu veličinu ovog čudovišta.
Čuo sam da mogu narasti do 8 kilograma, ali najveća koju sam do sada ulovio bila je ispod 2 kilograma, a najčešće je prosječna veličina bila oko kilograma.
Tako mi se ova sada činila kao div.
Pogotovo kada sam je pokušao prihvatiti rukama i osjetio njezinu snagu.
Ovaj je moj krokodil bio težak 4,5 kilograma i dug 115 centimetara.
Slijedio je brzi ubod u mozak, otkrvljivanje i čišćenje, pa povratak kući prije nego što su se moje djevojčice uopće probudile.
Bio je to odličan početak odmora i čak i ako to bude posljednja riba koju ću ovdje uloviti, svejedno ću biti i ostati sretan.
