Iz Rovinja nam se javio Aleksandar Sošić, spinner koji je uspio nasukati svoju ribu života.
Toga je jutra imao dobar osjećaj za uspjeh koji ga očito nije iznevjerio.
Evo što nam je Aleksandar ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:
– Nisam bio u ribolovu tjednima iako sam to u zadnjih nekoliko mjeseci pokušao postaviti kao top prioritet.
Inače sam se, kao svaki ugledni Rovinjež, posvetio ribolovu još od ranih dana svog djetinjstva. Unatoč tome, moram priznati da sam imao dužu pauzu u ribolovu zbog drugih interesa i nedostatka vremena. Međutim, ovoga ljeta odlučio sam se vratiti ribolovu kako bih svom djetetu približio ovaj prekrasan hobi.
Prije se nisam bavio spinningom, ali sam se brzo zaljubio u jednostavnost i dinamičnost te tehnike ribolova. Proveo sam cijelo ljeto nadmudrujući razne vrste predatora, od strijelki do zubataca, ali moj najdraži lov je definitivno bio lov na brancine – priča nam Aleksandar.
– I kako je stiglo hladnije doba, vrijeme je postalo idealno upravo za lov na brancine.
Odlučio sam se fokusirati isključivo na njih, zapostavljajući sve druge vrste ribe.
Nakon brojnih eksperimenata s različitim varalicama, tehnikama i vremenskim uvjetima, shvatio sam da u jutarnjim satima uz visoku plimu najbolje rezultate postižem s površinskim varalicama.
Tako bih svakog jutra prvo odveo malog u vrtić, a zatim bih s mojim psom krenuo u istraživanje obale, noseći sa sobom svoj štap. Nikada se nisam zadržavao predugo na jednom mjestu, uvijek sam bio spreman pomaknuti se dalje, čak i ako je to bilo samo nekoliko desetaka metara i probati zabačaj iz drugog kuta ili uz kakvu drugu stijenu – nastavlja Aleksandar svoju priču.
– A to je jutro bilo idealno za ribolov. More je bilo visoko, uz jugo i umjerene valove. Sa sobom sam imao svoju light opremu, Yamaga Blanks Blue Current 3-21 grama u kombinaciji s rolom Daiwa Luvias Airity LT2500-XH, te sam se uputio prema nekoliko uvala u zavjetrini.
Nakon što sam promijenio nekoliko lokacija u potrazi za brancinima našao sam se u uvali odmah iza punte, u park-šumi Punta corrente.
More je bilo nemirno s jakim jugom, a u uvali je vladao mir, bilo je plitko i čisto.
Na južnoj strani uvale, doplutana debla bližila su se obali, a gusta borova šuma pružala je još uvijek hlad par desetaka metara od plaže.
Sunce se polako počelo dizati, a ja sam imao osjećaj da su taj trenutak i mjesto savršeni i da ću sigurno nešto uloviti.
I već nakon nekoliko zabačaja sam primijetio da nešto prati varalicu, napadajući je nekoliko puta, ali bez uspjeha. Ubrzao sam pokrete, a kada je brancin po treći put napao varalicu, bilo je to kao da sam zakačio dno.
Odmah sam znao da se radi o većem primjerku. Kočnica role je bila dobro podešena za moju PE#0.8 upredenicu i fluor od 0,23 milimetra pa sam se trudio smireno izmoriti ribu.
Borba je trajala ukupno desetak minuta, a pošto sam bio uvjeren da nema kamenja koje bi moglo pomoći brancinu da se oslobodi, uživao sam u borbi bez prevelikog forsiranja.
Tek kada sam ga ugledao u plićaku, shvatio sam da se radi o najvećem brancinu kojeg sam ikad vidio.
Nakon što sam ga izvadio i izvagao, pokazalo se da je bio težak 4,5 kilograma.
To je bio moj najveći ulov brancina. Do sada… – Ispričao nam je Aleksandar Sošić.
