Piše: Sergej ORAHOVAC
S obzirom na još uvijek zimske uvjete pod morem, a zbog čega je riba ne toliko aktivna, to jutro se odlučujem probati poći na brancina.
Lokaciju na koju sam pošao je udaljena tek nekih 30 kilometara tako da sam tamo brzo stigao, već oko 7 sati..
Brzo se oblačim i odmah uskačem u more.
Ali tek što sam jedan zaron napravio, zbog jakog zapadnog vjetra, uzburkanog mora i jako loše vidljivosti, razmišljam o povratku kući.
Vidno razočaran ipak se odlučujem probati odraditi još koji uron na meni omiljenom terenu. I tek što sam stigao, vjetar je obrnuo na istočnjak.
Istog trena mi se i moral malo podigao, jer sam po istočnjaku često lovio lijepe primjerke na tom terenu.
Pravim prvi zaron i zaustavljam se na nekih 3 do 4 metra dubine jer je dalje vidljivost baš jako loša.
Prolazi koja sekunda kad sa svoje lijeve strane uočavam siluetu velike orade, koja takoreći na samoj površini lagano drobi mušlje.
Primijetivši moje pokrete glave, lagano počinje da se spušta.
I u tom trenutku, ne želeći gubiti priliku, lagano okrećem pušku i bez oklijevanja pucam. Pogodak je dobar, ali pukom srećom riba kreće u mom smjeru pa odmah hvatam i strijelu s predvezom i to bez da joj dam priliku da se zavuče u kakvu rupu.
Adrenalin je na maksimumu.
Uz koji selfi s ovom veličanstvenom ribom dan je i više nego ispunjen.
Nije moja najveća, al’ je svakako među mojim najdražim ulovima!
Vaga pokazuje 4400 grama, kud ćeš bolje!
