Ivan Braut je ribolovac kojem je shore jigging posebna strast. Svoje pozicije pažljivo bira, a ribolovne pohode još pažljivije planira tako da uspjeh teško da može izostati.
U jednom od svojih posljednjih vikend-ribolova na Krku je baš uživao i evo što nam je ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:
– Ribolov počinje u subotu buđenjem u 5:30 pa krećem autom prema poziciji u 6 ujutro. Nakon 20 minuta vožnje stajem što bliže poziciji koju sam prethodni dan tražio na Google mapsu i aplikaciji Windy kako bih bio u zavjetrini.
Naravno, konsultirao sam i Navionics, odnosno Garmin Boating kako bi imao barem 20 metara dubine na mjestu zabačaja.
Ciljana riba toga dana mi je bila palamida ili luc.
Nakon 45 minuta hodanja po kamenjaru i stijenama nalazim jednu stijenu s koje bi mogao komotno bacati.
U drugom zabačaju, u 7:12, lovim plavicu i zadovoljan sam kako je započeo dan – priča nam Ivan.
– Nakon pola sata bacanja jigova od 30 do 40 grama i pojačavanjem bure odlučujem se pomaknuti se za još sto metara dalje kako bih bio u zavjetrini.
Ide pola sata bacanja i samo jedan šarun, a i dalje nisam u zavjetrini.
Slijedi opet penjanje po stijenama i traženje kamena s kojeg mogu zabacivati i biti u zavjetrini. Na trećoj poziciji sam bio dobro skriven od vjetra i u samo dvadesetak zabačaja lovim dvije plavice, dvije lignje i lijepog pauka na jig Duo Drag Metal Cast Slim dekor gavuna i Maria Japan 45 grama u rozoj boji.
Pomislio sam da tu ima svega što bi zubatac volio pojesti pa stavljam silikonca Black Minnow 40 grama u dekoru Wine Glitter, koji je slične boje kao ženka kneza.
Prvi zabačaj te varalice i lagano vučem blizu dna i pred sam kraj, pet metara od obale, na dubini od 5-6 metara, varalica staje i osjećam jak otpor.
U početku sam mislio da je neka riba pokupila varalicu i otišla u rupu.
Tek kada mi je počela zujati mašinica sam shvatio da sam uhvatio ozbiljnu ribu.
Uspijevam je maknuti od dna i pokušavam je što prije izvući van kako mi ne bi prošla s predvezom preko kamena.
Kad je zubatac isplivao van na površinu nisam mogao vjerovati i bio sam presretan, ali još ga je trebalo izvuci na sigurno.
Nisam ponio niti kuku niti mrežu da mi je lakše i sigurnije hodati po stijenama.
Brzo dođem do njega i uhvatim ga za škrge i prebacim na sigurno.
Tresem se od uzbuđenja i ne mogu vjerovati da sam uspio takvu ribu uloviti.
Zakačio sam je na vagu na kojoj je pisalo 3,630 grama – nastavlja Ivan svoju priču.
– Stavljam novi rep na silikonca i pokušavam vidjeti ima li još šta slično u blizini i hvatam pirku na istu varalicu.
Više nije imalo smisla bacati nakon takvog ulova i odlučujem ići doma jer me čeka veliki uspon i puno hoda do auta.
Nisam imao vrećicu dovoljno veliku za njega pa sam u jednoj ruci nosio zubatca, a u drugoj ruci ostale ribe i štap.
Trebalo mi je malo više od sat vremena hoda do auta jer sam morao biti oprezan u hodanju po stijenama bez ruku, a i bura mi je tukla u prsa.
Taj dan smo doma pojeli juhu od pirke, pauka i šaruna koja nam je bila i temeljac za glavno jelo, crni rižoto od sipa, koje sam dan prije ulovio, i liganja od toga dana – priča Ivan dalje.
– Odmor do kraja dana i spavanje za nedjelju i ponovni pokušaj.
Pola sata kasnije buđenje nego jučer jer sam znao točno na koju poziciju idem.
Dolazim na poziciju i vidim da mi je predvez oštećen od stijene kad sam zubaca ulovio pa vezem FG čvor na fluorokarbon i MV chainknot na solid ring.
Stavljam jig od 30 grama i dižem glavu prema moru.
Vidim dva luca kako su skočila izvan mora i zabacujem prema njima.
Prvi zabačaj u 7:40 i luc od 1.2 kilograma je gore.
A onda 45 minuta nakon njega mijenjam varalicu u Duo Ryuki Spearhead 80s i uspijevam isprovocirati još jednog 40 grama težeg.
Čekao sam još dva sata uz povremeno zabacivanje da se bura smiri i opet planinarenje do auta.
Doma su nam došli gosti pa smo napravili carpaccio od jednog luca za predjelo, drugog smo bacili na gradele uz tri plavice i zubatca od prošlog dana tako da je jelo osam ljudi i svi su bili siti, a ja prezadovoljan – ispričao nam je Ivan Braut.
