Kao što mnogi to već znaju, novi Prijedlog pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru je stavljen na e-savjetovanje tako da odlaskom na link https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=30190
možete ostaviti svoje primjedbe i sugerirati korekcije u nadi da će ih netko pročitati i uvažiti.
Koliko smo mogli vidjeti, Prijedlog pravilnika je prepun propusta i odredbi koje kao da su kreirane tako da idu samo na štetu sportskim ribolovcima pretvarajući im običan izlazak na more u malu noćnu moru.
Pažljivo sam iščitao taj prijedlog i uz svaki članak s kojim se ne slažem dao objašnjenje zbog čega smatram da bi ga trebalo ispraviti ili obrisati.
Pogledajte ga i vi pa na e-savjetovanju ostavite svoje mišljenje. Možda zajednički nešto i uspijemo promijeniti.
A moje primjedbe možete pročitati u nastavku.
Dakle, kao i uvijek do sada, i ovoga puta krenimo redom…
Članak 3.
(1) Lov na veliku ribu je oblik sportskog ribolova na moru koji se obavlja udičarskim alatima za veliku ribu i koji se smije obavljati samo uz posjedovanje dozvole za ribolov udičarskim alatima za veliku ribu
(2) Udičarski alati za veliku ribu : odmet, kančenica i povlačni povraz (panula), koje uz osnovu, predvez, udice i spojnice, sačinjava i ribolovni štap s rolom, a nosivost štapa, odnosno nosivost role, je 13,446 kg (30 lb) ili više
– Samo posjedovanje alata za određeni tip ribolova ne znači nužno da osoba i lovi tim alatom tako da bi ta stavka zapravo treba biti potpuno nepodložna predloženim sankcijama.
Osim toga što je uopće ‘velika riba’?
Bilo bi lijepo da je pisac naveo vrste koje spadaju u tu ‘veliku ribu’.
Spada li i ovoliki gof u veliku ribu?
Nekada su to bili tuna, iglun i iglan, a po ovoj definiciji to može biti i hrpa druge ribe poput gofa, luca, dugoperajne tune, zubaca krunaša, rumbača kvrgaša…
A što se udičarskih alata koji se spominju, odmet i kančenica su tradicionalne tehnike primjenjive u lovu većine ribe, tako da takvo paušalno ograničenje samo jasno govori o neupućenosti pisca u definiranje pojma koji bi želio ograničiti i sankcionirati.
Osim toga, suvremeni štapovi su bez obzira na gabarite često nosivosti daleko iznad spomenutih 30 libri. Konkretan su primjer Bossna štapovi koji na prvi pogled nalikuju nekakvim ultra light spinnerskim modelima pri čemu se bez problema nose s najvećim izazovima pučinskih predatora.
Na drugom je kraju ogromni marlin
Isto tako klasična Daiwina rola malog kapaciteta Custom Black ima kočnicu od 15 kilograma čime je svatko tko je ima i koristi, po ovom Pravilniku u startu u prekršaju.
Imaju li pisci ovog komičnog Prijedloga predodžbu o tome kolika je potencijalna nosivost ovog pribora?
Bilo bi lijepo da se pisac prije pisanja malo informirao po pitanju libraže i gramaže barem kad su u pitanju ribolovni štapovi i role, odnosno multiplikatori.
Kočiona snaga, akcija štapa, linearna nosivost i libraža pribora su pojmovi koji se nikako ne mogu strpati u jednu riječ tipa ‘nosivost’ dok je spomenuti preračun 30 libri u 13,446 kilograma u ovom slučaju samo loše prepisan izračun.
Da bi se dobila nosivost u kilogramima, nosivost strune, odnosno prekidna čvrstoća strune izražena u librama dijeli s brojem 2,16 (često s 2,2), a što je zapravo samo izračun prema starim, gotovo zaboravljenim preračunskim tablicama.
(6) Kategorija načina ribolova predstavlja način obavljanja rekreacijskog ili sportskog ribolova, a može biti ribolov s obale, ribolov s plovila ili podvodni ribolov
– To o čemu se ovdje priča se zovu ribolovne tehnike i discipline koje bi jasni trebalo razdijeliti formirajući osnovne definicije pojmova, a što ponovo ukazuje na ograničeno poznavanje materije o kojoj autori govore.
Članak 4.
(11) Bivšim ovlaštenicima povlastica za mali obalni ribolov kojima je povlastica ukinuta na njihov zahtjev i osobama koje su imale važeće odobrenje za mali ribolov, a zahtjevom su odustale od prelaska u mali obalni ribolov, Ministarstvo izdaje godišnje dozvole za rekreacijski ribolov i ribolov ostima, vršama za lov ribe, stajaćim parangalima i ribolov uz uporabu umjetne rasvjete.
– Kakva je ovo privilegija? Po čemu i zašto bi takve osobe imale bilo kakva veća prava od ostalih ribolovaca? Zašto takve osobe ‘u paketu’ dobijaju dozvolu za lov pod svjetlom? To treba omogućiti svima ili potpuno ukinuti.
Članak 6.
1) U sportskom i rekreacijskom ribolovu se, uz dozvolu izdanu za jedno od razdoblja iz članka 4. stavka 2. ovoga Pravilnika, ribolovac smije istovremeno koristiti sljedeće količine ribolovnog alata i opreme:
– odmet, najviše dva (2) komada
– kančenica, najviše dva (2) komada
– povlačni povraz (panula), najviše dva (2) komada
– Zašto nije definiran i broj dozvoljenih udica po priboru? Klasičan pribor za pridneni lov s obale uključujući i natjecateljski ribolov i s obale i iz barke podrazumijeva lov s tri udice.
U ribomaterijalima ne postoji sabiki s dvije udice.
Zašto se ne mogu koristiti tri ‘mamca’ po povrazu za lov glavonožaca, po sistemu peškafondo i dvije skosavice? Time možda ugrožavamo koće?
Članak 7.
(4) Prilikom ribolova udičarskim alatima bez obzira na vrstu dozvole, zabranjeno je koristiti elektromehanički ili hidraulični pogon.
– Ovaj sporni članak je očiti primjer krajnje neupućenosti pisca u materiju.
Bez obzira na što se odnosi ‘elektromehanički ili hidraulični pogon’, članak je očito ‘diktiran’ od strane nekoga kome taj segment jako smeta.
Bilo da je riječ o parangalskom vinču, popularnim pramčanim elektromotorima, elektromultiplikatorima ili vinču za sidra, riječ je o suvremenom pomagalu koje udovoljava svim napucima europske strategije za prilagodbu klimatskim promjenama s preporukom za energetsku tranziciju u sektorima ribolova i akvakulture te ekološkim normama u EU.
Je li ovo ono što smeta?
Kako će netko stariji od 60 godina dignuti sidro sa 60 metara?
Kako će umirovljenik podići parangal sa 40 metara?
I zašto na kraju krajeva ribolovaca ne bi koristio elektromotor za pozicioniranje barke na svojoj ribolovnoj pošti?
Što je sljedeće, ukidanje GPS-a na mobitelima i sonderima?
Ovaj je sporni članak potrebno u potpunosti obrisati obaveznu uz ispriku pisca svima koji su članak imali priliku vidjeti ili čuti za njega.
Članak 9.
(1) Udica za lov velike ribe udičarskim alatima za veliku ribu mora biti kružna i ne smije biti od nehrđajućeg materijala.
– Još jedan detalj koji govori o neupućenosti autora. Kružne, odnosno ‘Circle hooks’ udice su namijenjen samoubadanju ili samokačenju i takve su idealne za freelinere odnosno plutajuće parangale.
Fama oko toga da se takve udice u ustima ribe kače isključivo za vanjski dio vilice su uistinu fame jer se i te udice, baš kao i sve ostale mogu zakačiti bilo gdje, od usne do želuca.
Vjerojatno se mislilo na ovakav oblik udice
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka prilikom upotrebe varalica smije se upotrebljavati klasična jednokuka udica (tzv. J-klasična udica).
– Ako pokušate kojim slučajem u internetsku tražilicu ukucati pojam J-klasična udica, iznenadit ćete se koliko je Internet neupućen. Naime taj pojam se ne nalazi niti u jednoj datoteci ove moćne baze podataka. Autor je vjerojatno lirski ponukan klasičnim oblikom udice i slučajno uočenim natpisom na ambalaži upredenice ‘J-braid’ složio ovu kovanicu.
Zgodno je ovo novo slovo abecede
I zašto bi se uopće koristila jednokuka umjesto dvokuke ili trokuke udice?
Ako je poanta u C&R pristupu tada bi se trebala koristiti tzv. barbless hooks, odnosno udica bez kontrakuke.
(3) Prilikom lova na veliku ribu zabranjena je uporaba borbenih stupova i privlačenje ribe uporabom držača štapa pričvršćenog na trupu plovila.
– U big game fishingu se štapovi sa savinutim donjim dijelom blanka, tzv. curved unibutts smatraju standardnim dijelom opreme za ovakav lov iz više razloga. Jedan od najočitijih je taj što se u takvom lovu često koriste veliki multiplikatori koje je praktički nemoguće držati u rukama tijekom borbe s velikom ribom, a zbog čega se štapovi i oslanjaju u za to prikladne nosače u oplati broda, na borbenim stupovima ili na borbenim sjedalicama.
U stand-up pristupu se koriste štapovi s ravnim krajem kod kojih se kraj s križnim utorom oslanja u utor na borbenom pojasu, no tada su i multiplikatori manji jer je u pitanju potpuno drugačiji pristup, odnosno tehnika lova.
Voljeli bismo vidjeti autore Prijedloga pravilnika da prihvate svojim rukama ovaj pribor na par sekundi
I ovdje je očito da pisac ‘Pravilnika’ nikada nije bio ni blizu situaciji u kojoj se na udici nalazi riba teža od 100 kilograma.
Ovaj članak također trebalo izbaciti iz Prijedloga pravilnika.
Članak 10.
(1) Ribe ulovljene u sportskom i rekreacijskom ribolovu koje se zadržavaju, a moraju se označiti odsijecanjem donjeg dijela repne peraje su…
– Ovaj je članak posebno diskriminirajući jer u startu proglašava sve sportske ribolovce potencijalnim krivolovcima.
Ako Država želi stati na kraj krivolovu i nezakonitom trgovanju ribom tada to treba uraditi na drugi način, konstantnim kontrolama restorana i trgovina koje otkupljuju ribu ulovljenu od strane sportskih ribolovaca koji se bave ilegalnom prodajom i sankcioniranjem takvih nezakonitih radnji.
Prisiljavanjem sportskih ribolovaca da sakate svoj ulov vrijeđaju sve poštene ljude.
Nakon što ulovim ribu, ja je želim donijeti kući cijelu, u komadu, i da se pohvalim prijateljima i ukućanima, i da je na kraju krajeva na tanjuru dobijem cijelu, a ne osakaćenu.
Postoje i pljačkaši banaka pa se zato banke ne zatvaraju niti se svim ljudima brani da ulaze u banke.
Izjednačavanje poštenih sportskih ribolovaca koji se drže zakona i svoj ulov koriste isključivo za konzumaciju bez ikakve namjere bilo kakvog trgovanja s ribolovcima koji svoj ulov prodaju je diskriminirajuća mjera i samo pokazuje neučinkovitost državnog aparata koji ili ne može, ili ne želi taj problem riješiti na pravi način.
A ako se pogleda popis vrsta na koje se ovaj propis odnosi i usporedi s tablicom u prilogu 6. u kojoj se navodi Popis riba i drugih morskih organizama za koje se vodi evidencija zadržanog i puštenog ulova, tada se može vidjeti još jedna prepisivačka greška.
Tu se među ostalim vrstama sugerira odsijecanje peraje vrsti kirnja glavulja (Polyprion americanus) dok se očito kirnja češljasta (Mycteroperca rubra), kirnja glavulja (Polyprion americanus) i gle čuda (!) kirnje (Epinephelus spp.) očito mogu zadržati bez odsijecanja peraje.
Naravno, ovo je samo još jedan dokaz paušalnog i nestručnog pristupa ovako osjetljivoj tematici.
(2) Glavonošci ulovljeni u sportskom i rekreacijskom ribolovu koji se zadržavaju moraju biti označeni dubokim zarezivanjem glave u predjelu između očiju, osim kod liganja ( Loligo vulgaris ) namijenjenih za žive mamce.
– I ovaj je članak jednako diskriminirajuć i uvredljiv kao i prethodni iz potpuno istog razloga zbog čega bi ga trebalo brisati.
To što povremeno lovim lignje ne znači da sam kriminalac koji nezakonito trguje svojim ulovom.
(3) Duljina plašta lignje namijenjene za živi mamac ne smije biti veća od 20 cm.
– Istina je da je nekih dvadesetak centimetara duljine plašta kod lignje prosjek u lovu panulom, ali, ako se na sonderu evidentno nalaze gofovi teži od trideset kilograma, zašto bi nam se ograničavala upotreba većih liganja koje će biti sigurno učinkovitije u takvom lovu?
Ovo ograničenje je na istom tragu kao i prethodna dva kojima se svi sportski ribolovci u startu smatraju prekršiteljima zakona.
(5) Vrste za koje je dnevni ulov po ribolovcu u sportskom i rekreacijskom ribolovu ograničen u broju jedinki, osim u sklopu natjecanja u sportskom ribolovu, su: …
– Kome je ovo i zašto palo na pamet, nedokučiva je zagonetka koji vjerujem, ni generacije koje će nas naslijediti neće odgonetnuti.
Piscu Pravilnika očito nije palo na pamet uvesti lovostaje ili ‘no take’ zone u koje neće imati u vrijeme mrijesta pristup ni sportski ni profesionalni ribolovci već je smatrao da je ograničenje količine ulova na jednu ulovljenu ribu jedino pravo rješenje problem.
Naravno da takva nestručna percepcija izaziva revolt.
Po predloženom pravilniku je ovaj ribolovac kriv i po broju riba i po librama multiplikatora
U ribolovu inchiku tehnikom se često dogodi da se u jednom izvlačenju, budući da je varalica naoružana s dvije udice, često istovremeno izvuku dvije ribe, ribolovac trenutno ulazi u prekršaj.
Dakle trebalo bi u toj situaciji jednu ribu vratiti u more. No ribe izvađene sa 100 metara dubine imaju velikih problema s pritiskom tako da uglavnom ne preživljavaju to vraćanje, a što naravno, i neupućenom postaje besmisleno i kao rasprava bespredmetno.
A gdje je nestao trofejni primjerak?
Zašto se ne mogu uloviti dvije škrpine ili dva pagra? Pa barem pagara u moru ima.
No da bi se to spoznalo trebalo bi otići do mora ili barem razgovarati s nekim tko je na moru bio i lovio.
Zanimljivo je da je u tablici koja navodi vrste limitirane na ulov samo jednog primjerka jasno naznačeno ‘Maksimalni broj jedinki koje je dozvoljeno uloviti i zadržati’.
Kako ribolovac može odabrati što će i u kolikom broju uloviti kad spusti kančenicu s dvije udice na 80 metara dubine?
Bilo bi najpraktičnije da se na rivi, odmah uz one punktove za parking, struju i vodu postave i uplatni automati u koje će ribolovci prije isplovljavanja moći unaprijed uplatiti svoje potencijalne kazne pa da na more mogu neopterećeno isploviti.
Članak 12.
(1) Položaj parangala i vrša u moru mora biti označen plutajućim oznakama (u daljnjem tekstu: plutača) koje mogu biti oblika valjka, promjera baze od najmanje 12 cm i duljine najmanje 16 cm ili oblika kvadra, najmanje zapremine 3 dm³ (3 l), a na/u kojima mora biti napisan broj posebne dozvole izdane za alat kojim se obavlja ribolov, a veličina znakova ne smije biti manja od 15 mm.
(2) Položaj u moru postavljene vrše označava jedna plutača.
(3) Položaj u moru pojedinih parangala označava se plutačama postavljenim na njegova oba kraja.
– Za razliku od ostalih članaka koji govore o tome što se mora, ovdje se govori da plutača ‘može biti oblika valjka…’.
Plutača za vrše bi trebala biti zakonski definiranog oblika i veličine, dok bi plutače za parangale trebale biti opremljene i ‘antenom’ što je na mnogim drugim morima uobičajena praksa.
Na taj se način dolaskom na poziciju odmah može znati nalazimo li se s plovilom potencijalno iznad parangala ili smo pak sa strane vrše.
Ovo je praksa prihvaćena na većini svjetskih mora
Članak 14.
(1) Dnevnu evidenciju o ulovu u sportskom i rekreacijskom ribolovu obvezni su voditi elektronički putem mobilne/web aplikacije mRecFish (u daljnjem tekstu: evidencija ulova)…
Članak 15.
(1) Evidencija ulova iz članka 14. stavka 1. ovoga Pravilnika sadrži podatke o ribolovnoj aktivnosti, zadržanom i puštenom ulovu.
(2) Podaci o ribolovnoj aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka uključuju:
– datum obavljanja ribolovne aktivnosti
– kategoriju načina ribolova
– ribolovni alat sukladno članku 4. stavcima 5. do 7. ovoga Pravilnika
– ribolovnu podzonu, sukladno posebnom propisu o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske.
(3) Pod podacima o ulovu upisuje se količina zadržanog i/ili puštenog ulova po vrstama riba i drugih morskih organizama sukladno popisu iz stavka 4. ovoga članka u broju jedinki, ukupnoj masi u kilogramima i/ili prosječnoj dužini u centimetrima.
– Ova evidencija predviđa podnošenje izvještaja o gotovo svakoj ulovljenoj ribi.
U prosječnom ribolovu kančenicom u toplijem dijelu godine u trajanju od tri do pet sati, udičarskim se priborom može uloviti i preko 300 riba od kojih se većina uglavnom vrati u more.
Ideja da se svaka od tih riba evidentira i pametnim telefonima šalje u neke baze podataka je suluda i ribolov iz gušta pretvara u podlogu za nekakvu kvaziznanstvenu studiju od koje ribolovac nema ništa osim besmislenog truda.
U sportskoribolovnim natjecanjima je elektroničko evidentiranje ulova za sada primjenjivo samo u obalnom ribolovu i to po lijepom vremenu dok je po kiši to posebna tlaka. Naravno, to ne radi samo jedna osoba
Ta je ideja definitivno neprihvatljiva i potrebno ju je bez rasprave odbaciti.
Opravdana je jedino u slučaju slučajnih ulova strogo zaštićenih i ugroženih vrsta kao i u lovu velike plave ribe nad kojom se vrši monitoring.
Ideju o brojanju i evidentiranju arbuna, glavoča, manula i špara može plasirati jedino netko tko je more vidio samo na televiziji ili razglednicama.
Kategorički se protivim ovom prijedlogu i smatram da bi osobi koja je tako što predložila u budućnosti trebalo onemogućiti rad na ovakvim projektima.
Članak 21.
(3) Novčani iznos prikupljen od prodaje dozvola raspoređuje se tako da: …
– 13% sredstava utroši Savez, putem javnih natječaja uz suglasnost Ministarstva, isključivo za financiranje ili sufinanciranje projekata zaštite i očuvanja mora, istraživanja vezanih uz procjene utjecaja sportskog i rekreacijskog ribolova na stanje živih bogatstava mora, projekata vezanih uz promidžbu sportskog i rekreacijskog ribolova na moru, istraživanja vezanih uz gospodarski i društveni značaj sportskog i rekreacijskog ribolova na moru te za izradu programa i edukacije sportskog udičarenja i podvodnog ribolova.
-Pa onda još na kraju:
(12) Neutrošena namjenska sredstva iz stavka 3. podstavaka 3. i 4. ovoga članka u tekućoj godini Savez zadržava na svojim računima te se neutrošena sredstva priključuju istoj svrsi u idućoj godini.
– Mislim da je ovdje bilo kakav komentar suvišan.
PRILOG 6.
Tablica 1. Popis riba i drugih morskih organizama za koje se vodi evidencija zadržanog i puštenog ulova
– Zanimljivo je kako su se na ovom popisu našle vrste kao što je losos (Salmo salar), kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss), srdela (Sardina pilchardus) i ‘ostalo’, ma šta to bilo baš kao da sportski ribolovci love srdele i to nešto ‘ostalo’.
Pretpostavka je i da dagnja (Mytilus galloprovincialis) koju veliki broj udičara koristi kao ješku također mora ući u ovu evidenciju.
A to što se na popisu nalazi već spomenuta kirnja češljasta (Mycteroperca rubra), kirnja glavulja (Polyprion americanus) i odmah za njima stavka kirnje (Epinephelus spp.), a što zapravo znači Epinephelus species, odnosno kirnje kao sve vrste, odnosno cijeli rod, još je jedan dokaz nestručnosti i neupućenosti kreatora ili barem nesuradnje sa strukom.
Ako su na popisu sve kirnje, čemu isticati pojedine vrste osim ako se ne zna da je riječ o istim ribama. Vjerojatno je ovo ‘spp.’ onda neka druga, posebna vrsta kirnje, nešto kao kad se na kraju pisma ‘PS’ pročita kao ‘pozdrav svima’.
Tablica 2. Popis strogo zaštićenih osjetljivih vrsta morskih sisavaca, morskih ptica i morskih kornjača za koje se vodi evidencija slučajnog ulova i puštanja
– Ovdje je pohvalno što se Pravilnik napokon usklađuje sa Zakonom o zaštiti prirode pa sve hrskavičnjače ulaze u zaštitu premda u prvi plan iskače pitanje zašto bi se štitile morske mačke ako su parangali legalni alat za ribolov.
Na koji način se može izbjeći da se mačke ne ulove na parangal i da nakon podizanja parangala prežive, nikome nije jasno.
Na kraju, bez obzira na sve ove moje osvrte, otiđite na e-savjetovanje i tamo ostavite svoje primjedbe i komentare na linku https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=30190
Došli smo vidjeti lovite li tune bez dozvole
Ako to ne napravite tada će vam i libri i grami, i očevidnici i pametni mobiteli, i ješka koju niste izvagali i uslikali, i ptice koje su vam sletjele na brod, i sisavci koji su vam uz barku prošli a da ih niste ni vidjeli, i sva sila tužbi za sve što ste napravili ili ste propustili uočiti, sjesti na glavu i račun od čega će imati koristi tek netko tko s morem i životom na moru nema ama baš ništa.
A za one koji ne znaju kako pristupiti e-savjetovanju postoji mali tutorijal koji je osmislio Paolo Stojnić a koji možete ovdje vidjeti:
