Ponovo nam se javio Ivica IFC koji i dalje želi ostati anoniman. Znamo da mu je Ivica pseudonim i da IFC znači International Fishing Channel i da je u cijeloj priči naglasak ponajprije na ribolovu, dobrim ulovima, ribolovnim savjetima i kvalitetnom druženju, a što je zapravo okosnica svih ribolovnih disciplina. Budući da je Ivica ponajprije spinner, i ovaj posljednji pohod je bio spinnerski, a ulov uistinu kraljevski.
Evo što nam je Ivica IFC ispričao o tom svom doživljaju:
– Te sam večeri izašao s prijateljem u ribolov. I premda je u pozadini uvijek ribolov, ovoga je puta osnovni cilj bio test novih varalica iz moje proizvodnje.
Izbacivao sam tako zabačaj za zabačajem prateći ponajprije kako se silikonci ponašaju, gledajući kritički svaki detalj i tražeći greške koje na moju veliku radost nisam našao ni ja, a ni moj prijatelj.
A bilo je baš hladno, tek stupanj iznad nule, no srećom bez vjetra.
I onda sam perifernim vidom uspio ugledati poprilično neobično mreškanje mora između barki – priča nam Ivica.
– Bili su to sasvim mali brodovi vezani u pola metra mora tako da je to mreškanje s obzirom na savršenu bonacu u vedroj noći bilo jako, jako zanimljivo.
Naravno da sam odmah pošao vidjeti što se događa.
A imao sam što i vidjeti.
Dva cipla, od oko pola kilograma svaki, stoje tik uz brod kao smrznuti, samo im se škržni zaklopci miču.
Da nije bilo tog pomicanja škrga, rekao bih da su preparirani.
A onda sam ugledao i razlog takvog ponašanja. U samom kraju se kretala ogromna sjena zbog koje su mi se ovi cipli odjednom učinili baš jako mali.
Nisam puno razmišljao. Prvo sam zategao kočnicu na roli jer takvoj ribi definitivno u prvom kontaktu treba odvaliti pravu kontru.
Na kraju sistema je bio silikonac IFC Spookey od 95 milimetara u dekoru PG (pearl green) na wormici BKK Premium Worm Jighead Silent Chaser EWG 2/0, s 3,5 grama u glavi.
Ne dišući zabacio sam dva- tri metra ispred i povukao lagano po dnu.
Težu nisam ni mogao bacati jer je plićadura bila takva da je i ovo bilo na gornjoj granici.
U takvom sam povlačenju došao do nekih 40 centimetara od ribe.
Tada sam varalicu samo malo podigao i lagano tuknuo vrhom štapa jer je guma ‘no action’ s lastinim repom, upravo da taj rep malo zapleše ispred nosa.
Griz je bio munjevit i unatoč mom očekivanju, iznimno silovit – nastavlja Ivica svoju priču.
– Kontra je bila divljačka. U jednom trenutku sam pomislio da ću štap polomiti koliko se savio.
No srećom, i štap je bio vrhunski, Black Hole Deeper VIP III 8-30 grama dok je rola bila više nego pouzdana Shimano Twin Power 3000 s upredenicom Varivac SLJ PE#1 i FC predvezom Varivas Sea Bass Shock Leader od 16 libri. Kopča je bila također izvrsna Decoy V-snap#1 tako da zapravo straha od nekog kidanja nisam imao.
No riba je nakon što je osjetila da je ubodena, trenutno počela bježati prema vani.
Naravno da sam je odmah, nakon dva tri metra takvog starta pokušao svrnut, zaustaviti i okrenuti što nisam uspio.
Riba je jednostavno krenula u lijevo i zašla u prve konope.
Sve je bilo zategnuto i ja sam u tom trenutku zapravo samo čekao kad će mi puknuti uprednica.
I nisam mogao baš ništa sve dok se on nije malo umorio. Svo vrijeme se pokušavao osloboditi udice što nije uspio.
U tom batrganju se najprije podigao pod površinu, pa je zaronio natrag, nakon čega sam ga uspio nekako izvući iz tih konopa i dobiti na čistinu.
Istog je trena opet okrenuo prema vani no sada je bio nešto umorniji nego u početku tako da sam ga forsiranjem zaustavio.
Naravno da je trenutno promijenio smjer i krenuo silovito prema obali, ali ovoga puta u desno i ponovo pod konope.
E tad sam pomislio da je stvarno sve izgubljeno. Konopi u moru nikada nisu dobri kad se riba zamara. a pogotovo kad su obrasli.
Riba je povukla strunu tako da se omotala oko konopa tako da nisam imao izbora. Lagano sam zatezao i tako povlačio i konopac i ribu.
U jednom je trenu pokušao naglo otići još više desno pod brod na što sam reagirao dodatnim zatezanjem što ga je natjeralo da se digne na površinu pa je tako zapravo i izašao iz konopa.
Dobio sam ga ispred sebe i pomislio kako je sada napokon na čistom i da je moj.
A onda je na moj užas ponovo ušao u nekakav konop koji mi je svo vrijeme bio praktički ispod nogu, a kojeg do tada nisam ni vidio.
Treći puta u konopima…
Srećom to nije dugo trajalo jer je ponovo okrenuo prema vani. Štap je svo vrijeme bio savijen do maksimuma tako da je opruga odrađivala svoje.
A onda je napokon rep zalupao po površini nakon čega je i glava isplivala.
Pogledao sam špurtil i ribu i shvatio da od špurtila nemam nikakve koristi jer je u odnosu na veličinu ribe bio smješno malen.
I u tom se trenu i glava našla iznad površine sa širom otvorenim ustima.
Nisam čekao ni sekunde. Iskoristio sam taj trenutak i gurnuo ruku u usta.
Napokon je moj!
Srce mi je htjelo iskočiti sa svojih milion otkucaja.
Udica je bila još uvijek u ustima, čvrsto zakačena na spoju gornje i donje vilice, a guma stoji gdje je i bila. Oduševljenje neopisivo!
A onda sam i ja malaksao.
Fizički napor, neizvjesnost i adrenalin su napravili svoje.
Cijela je borba trajala više od dvadeset minuta tako da je iz mene bio isisan i zadnji atom snage. A više od 90 posto te borbe je bilo u klinču u konopcima. Toliko o tome da je brancin nikakav borac.
Moja prva procjena je bila oko 11 kilograma, no vaga je pokazala da griješim.
Brancin je bio težak u dlaku 12,008 kilograma dok je metar pokazao da je dug 102 centimetra.
Oduševljen sam do kraja, a pogotovo zato jer sam ga ulovio na varalicu koju sam baš ja napravio, koju sam ja crtao i testirao nebrojeno puta na manjim, od 40 do 60 centimetara dugim brancinima.
A prijateljima sam u više navrata pričao da sam upravo tu već viđao jednog velikog brancina. Znao bih ga vidjeti i pratiti kad bih bio bez štapa, gledajući kako se ponaša i kuda se i kako kreće, gdje se skriva, ispod kojeg broda, ispod koje sjene, u slučaju da dobijem baš tu ribu da znam što očekivati u bijegu.
I unatoč svemu što sam vidio i isplanirao, ispalo je da mi je tri puta završio u konopima.
Činjenica je da sam usprkos iskustvu i dobroj opremi imao i jako puno sreće.
No gledajući ovako unatrag taj dio borbe u konopima, čini mi se kao da brancin uopće nije ni pokušavao prekinuti strunu već se samo želio osloboditi udice, baš kao da nije povezivao da je udica povezana sa strunom.
Ovo je definitivno riba koju nikada neću zaboraviti, neizbrisiva uspomena na borbu koja je do kraja bila puna neizvjesnosti. Moj doživljaj života – ispričao nam je Ivica IFC.
