Veliki crv (Eunice aphroditois, Pallas, 1788) iz roda Eunice je vrhunska ješka za većinu bijele ribe nezavisno od korištenih alata.

Nalazimo ga uzduž cijele Jadranske obale, na svim tipovima dna, od muljevitog, preko pjeskovitog, pa do kamenitog dna. Naraste i preko 3 metra.

NEODOLJIVI MIRISI

Najcjenjeniji je onaj ulovljen na kamenitom terenu, tzv. crv od kamena. Najživlji je i u pravilu najljepše obojan.

Crv je omiljen kao ješka jer ga izvanredno prima gotovo sva riba, a i najmanji se komad na udici trepereći prelijeva u crveno-plavo-zelenom spektru. Da bismo mu kao ješki produžili i povećali lovnost, treba ga rezati od repa prema glavi, jer na taj način duže ostaje živ. Najžilaviji i najmesnatiji dio crva je prva trećina, dok su ostale dvije trećine šuplje i u njima je smješten završni dio probavnog trakta.

Nije ga teško pronaći, pod uvjetom da na terenu koji pretražujete nije već izlovljen. Ulaz u rupu je opleten sivo-zelenkastom paučinastom tvari i oko njega ćemo redovito naći tragove gozbe ovog noćnog grabežljivca. Da bismo ga danju natjerali da izađe, moramo mu ponuditi izrazito mirisnu ješku. Za to se najčešće upotrebljava slana srdela, odstajala, poluraspadnuta riba ili ljudski izmet uvezani u žensku čarapu.

Crv, koji je u stanju percipirati i najprozirnije koncentracije mirisa potencijalnog obroka, ovim provokacijama ne može odoljeti.

BOLJI KAD ODSTOJI

Lovi se posebno konstruiranim napravama, tzv. trapulama, klopkastim alatima koji rade na principu mišolovke tako da crv povlačenjem ješke aktivira mehanizam koji ga prikliješti odmah iza glave nakon čega ga je potrebno još samo izvući. To je najprikladnije učiniti plastičnom bocom zapremine 1,5 litara, do pola ispunjenom vodom. Naime, prebrzim istezanjem crv lako pukne, nakon čega dio koji ostane u rupi biva nepovratno izgubljen.

Čuvati ga treba u širokim posudama s malo mora na tamnom mjestu stalne temperature, idealno oko 10o – 12oC .

Jako je važno da nije izložen većim temperaturnim kolebanjima.

Može se skladištiti i u prikladnim kaveznim kanticama obješenima preko bande barke u more. Na oba načina može živjeti i više mjeseci.

Ukoliko se kida od repa prema glavi, uz povremenu izmjenu mora može živjeti i više dana.

Velika većina ribolovaca svježe ulovljenog velikog crva drži za bolju ješku od crva starog nekoliko dana, no činjenica je da se crv kroz nekoliko dana stigne iščistiti čime postaje u potpunosti vrlo jestiv. Osim toga, preko igle naješkani komadi od posljednje dvije trećine velikog crva koji se sam očistio, nakon zabačaja su znatno življi i aktivniji od komada netom ulovljenog i neiščišćenog crva.

SOL I LED

Uginuli crvi ili oni preostali nakon ribolova se mogu konzervirati soljenjem. Dovoljno je u posudu s crvom iz koje smo ispraznili more usuti soli toliko da prekrije crva. U kratkom će vremenu crv otpustiti višak tekućine, nakon čega ga treba izvaditi iz salamure, malo posušiti, dodatno omrvičiti solju te spremiti u vrećicu ili prikladnu posudu. Ukoliko je crv kojeg solimo čitav, tada mu nakon uginuća iz zadnjeg, probavnog dijela protiskivanjem između prstiju valja iscijediti unutrašnjost i izmet.

Ovako pripremljen crv može dugo vremena biti vrlo upotrebljiv i lovan.

Naravno, što duže stoji to mu kvaliteta i lovnost opada jer postaje drven i končast i sve ga je teže nadjenuti na udicu. Ne treba ga miješati s drugom usoljenom ješkom jer će neminovno poprimiti miris te druge ješke, a i sam će otpustiti svoju aromu.

Preostali ili neupotrijebljeni crvi se mogu i duboko zalediti, no nakon odleđivanja ih valja potrošiti jer bi ponovnim zaleđivanjem kao ješka gotovo u potpunosti izgubili privlačnu moć dok kvalitetom neusporedivo zaostaje čak i za drugim u startu znatno manje atraktivnim i lovnim ješkama.

S IGLE NA UDICU

Veliki se crv može ješkati na dva načina, klasičnim prošivanjem ili pomoću igle.

U prvom se slučaju komad crva udicom probode s trbušne na leđnu stranu te se udica izvuče što je moguće više, nakon čega se udica ponovo za širinu luka udice zabija u leđnu stranu tako da vrh proviri s trbušne strane. Ukoliko je komad crva veći, udica se u svakom prošivanju potpuno izvlači sve do posljednja dva prošiva.

Crv se pomoću igle ješka na sljedeći način: igla se provlači kroz sredinu komada crva odrezanog na prikladnu veličinu, nakon čega se premješta na predvez. Kod igala koje imaju kukicu, to se radi sa stražnje strane predveza izvlačeći pomoću kukice strunu kroz crva. Naravno, u toj se situaciji predvez vezuje za osnovu tek nakon ješkanja. Kod igala koje imaju konusno ubušen kraj, taj se kraj postavlja na vrh udice, te se pažljivim potiskivanjem na igli i povlačenjem na predvez crv polako premješta s igle na udicu i dio strune. Za ovakav tip ješkanja je potrebna stanovita uigranost.

 

Bez obzira za kakav se način ješkanja odlučili, treba se čuvati dvostrukih izuzetno snažnih i oštrih čeljusti kojima crv može zadati jako bolan ugriz.

Velikog crva će rado primiti sva oborita riba, tako da je u ribolovu na većem dijelu Jadrana ješka na prvom mjestu. Sitna riba ga relativno teško skida, pa je dobar i za lov parangalima. Ipak, na dubinama preko sedamdeset metara ne drži prvo mjesto u atraktivnosti, pa je stoga pogodniji za lov na plićim terenima.

Izuzetno je dobra ješka za većinu ljuskavki koje mu ne mogu odoljeti.