I dok se na skosavicu, koja je temeljno ipak namijenjena lovu ostalih glavonožaca poput sipe i lignje, hobotnica ipak lovi relativno rijetko, uglavnom kao slučajni ulov, saonicama koje su za nju zapravo jedini ciljani sportskoribolovni alat, hobotnica se lovi često i vrlo uspješno.
Saonice u zavisnosti od proizvođača mogu biti različitih gabarita i konstrukcijski različito osmišljene, ali je koncept zapravo uvijek isti. Sastoje se od otežanog pločastog dijela iznad kojega se nalaze izvijene dvije jake šiljate kuke, baš poput udica samo bez zazupca. Saonice su tako izbalansirane da na dno uvijek padaju u istom položaju, s kukama okrenutima prema površini čime je mogućnost zadjeva svedena na minimum. A ukoliko do zadjeva ipak dođe, dovoljno je samo snažno zategnuti i povući strunu čime se kuka koja je zapela jednostavno ispravi, a poslije ponovo savije u početni oblik.
Na bazni, jarko obojani dio saonica postavlja se rak, najčešće plastični ili silikonski, uglavnom živih kontrastnih boja. Pojedini ribolovci koriste živog raka ili pak nekoliko srdela, svježih ili usoljenih, koje su hobotnicama također vrlo privlačne.
A da bi cijeli sistem bio još atraktivniji, na saonice se nerijetko postavlja i kraći komad običnog lanca koji svojim zveckanjem po dnu i svjetlucanjem dodatno privlači pažnju.
Sam je lov hobotnica saonicama vrlo jednostavan. Na terenima na kojima se očekuje ulov, saonice se spuštaju do dna, tek desetak do petnaest metara iza barke nakon čega se, najčešće brzinom kurenta ili vjetra, po dnu povlače za barkom. Ukoliko nema vjetra ni kurenta, barku treba pomicati ili motorom ili pak veslima. Optimalna brzina povlačenja je od jedne do jedne i pol milje.
Struna za ovakav lov treba biti debela jer hobotnice nisu osjetljive na promjer, a težinom često prelaze očekivane gabarite. Osim toga kod eventualnih zadjeva treba primijeniti silu. Zato ne treba riskirati, već uvijek koristiti strune promjera iznad 0,80 milimetara s kojima je lako rukovati i koje takve napore s lakoćom podnose.
Premda se saonice mogu povlačiti i pomoću štapa, u praksi se u pravilu povlače iz ruke. Ukoliko se istovremeno povlače dva sistema, tada se struna može prikladno zakačiti za nekakav nosač, poput bitve ili škerma, nekim od prikladnih polučvorova koji omogućuju kvalitetnu zategnutost sistema, a koji se u slučaju kačenja ili zadjeva lako mogu osloboditi.
Mnogi ribolovci u tu svrhu koriste podesive štipaljke temeljno namijenjene panulaškim sistemima za outriggere ili downriggere.
U trenutku kačenje hobotnice, izvlačenju treba pristupiti beskompromisno. Budući da kuke nemaju zazupce, struna se ne smije ni u jednom trenutku opustiti. Isto tako treba voditi računa o kurentu, te hobotnicu izvlačiti niz kurenat, tako da se u trenutku prihvata nipošto ne nađe pod barkom za koju se može zalijepiti nakon čega je izvlačenje često ozbiljan problem.
A u samom prihvatu je uvijek poželjno pri ruci imati kuku ili jače osti pogotovo kad su u pitanju krupniji primjerci.