O tome koliko je teška neću pričati jer je to sasvim nebitan detalj…
S Krka nam se javio Mile Draženović, podvodni ribolovac koji je dobio i iskoristio priliku za ulov grdobine vrijedne pažnje.
Kako nam je rekao, sama borba nije bila problematična jer je zapravo najveći izazov uočiti je na dnu.
Evo što nam je Mile ispričao o tome:
– Kako sam već puno puta rekao, veliki sam zaljubljenik u more i podvodni ribolov već dugi niz godina.
Iako mi ni lov na neki drugačiji način, loveći primjerice, na štapove od kraja ili iz barke nekim drugim alatima nije nepoznanica, ronjenje i podvodni ribolov su ipak neka druga dimenzija.
U uronu sam u simbiozi s morem, osjećam ga na jedan izravan način, a i sam način lova je posve drugačiji.
Tu sam u ravnopravnoj poziciji s ribom, lovim selektivno i riba ima veću šansu pobijediti u nadmudrivanju – priča nam Mile.
– S godinama postaješ iskusniji, prepoznaješ razne situacije u moru koje obični ljudi ne vide ili ih zanemaruju, a od tih nekih malih detalja satkan je podvodni ribolov.
Ronim i ljeti i zimi, po svim vremenskim uvjetima pa i onda kada je temperatura zraka tek nešto malo iznad nule, a mora jedva oko desetak stupnjeva.
More zimi baš i ne obiluje ribom jer većina ribe hibernira u svojim staništima sakrivena po škrapama i rupama pa ju je teško uočiti.
Lov je sveden na par vrsta ribe, ponajprije na lubena šuljajući se uz sami kraj i po brakovima ili lov po rupama s nešto kraćom puškom.
Zna se uloviti i poneka hobotnica iako je more svakim danom sve siromašnije utjecajem raznih okolnosti, a mnogi nepravedno za tu situaciju krive upravo nas podvodnjake, no to je tema za neke druge rasprave – nastavlja Mile.
– Kada idem roniti gotovo nikada nemam neka velika očekivanja jer i skroman ulov meni pričinjava zadovoljstvo, a cilj je ostvaren već i samim time što znam da sam u moru upravo tada dok se većina ljudi skriva u svom toplom domu.
Za lov obično odabirem divlje i teško dostupne terene što je često prednost jer su šanse za nešto uhvatit puno veće, iako ni to više nije pravilo jer gotovo da nema niti metra mora gdje već netko nije lovio.
Lovim duž obale, intenzivnije u podvelebitskom kanalu gdje provodim i veći dio godine ali i po Kvarneru, ovisno o vremenskim uvjetima i obavezama kojih uvijek ima.
A tako je bilo i toga dana kada sam se odlučio posjetiti jednu poštu na Krku gdje sam okušao sreću što se pokazalo uspješnim – nastavlja Mile svoju priču.
– Grdobina, žaba ili kako je već zovu nije lovina na koju se ide ciljano jer to je vrsta koja je veoma rijetka, a u plići dio mora katkad zalazi u zimskim i ranoproljetnim danima radi hranjenja i samo sreća odlučuje hoćeš li ju uočiti ili jednostavno zanemariti njenu prisutnost. Obično se zadržava na muljevitom dnu gdje ukopana vreba svoj plijen mameći manju ribu svojim lovkama na vrhu glave zbog kojih ribe iz znatiželje prilaze i tada završavaju u ogromnim ustima, a koje ju i odaju iskusnijim roniocima po čemu se zapravo može lako uočiti.
A kada se nađe sve drugo je relativno jednostavno.
Inertna je to riba i ne bježi pa je uloviti i nije neka mudrost samo ako se pogodi na pravo mjesto, najbolje kratkom i jakom puškom koja ima osti.
Ovo nije prva koju sam ulovio, a nadam se niti posljednja. Redovito ih nalazim, a primjerci su ponekad fascinantni svojom veličinom iako se najčešće love jedinke od pet do desetak kilograma.
Ovoga je puta sreća htjela da naletim na nešto veću uspavanu ljepoticu kojoj su se jedva ocrtavali obrisi na muljevitom dnu, a ni dubina nije bila nimalo fascinantna, tek nekih desetak metara .
O tome koliko je teška neću pričati. To je sasvim nebitan detalj iako se može vidjeti da baš i nije gladovala.
Mogu samo reći, hvala ti more i rogi ribarima – ispričao nam je Mile Draženović.
