Tataki tehnika se prije gotovo deset godina među naše ribolovce uvukla dosta eksplozivno i premda se u određenim lignjolovnim krugovima vrlo intenzivno prakticira, nepovjerenje i skepsa su kod većine i dalje skoro pa jednako jaki kao i na samom početku. Jednim je dijelom to zbog našeg standardnog otpora prema svemu što je novo, a drugim, za mnoge puno bitnijim, zbog visokih cijena koje prate potrebnu opremu. No bez obzira na razlog, činjenica je da otpor prema ovoj tehnici postoji i da je više nego jak. Naravno, naši su ribari, i inače poznati po inovativnosti i prilagodbama prilično širokog spektra dio priče ipak usvojili pa su male Tataki skosavice uglavnom sastavni dio lignjolovnog strojnog parka. Ipak, ostatak pribora najčešće ne pripada Tataki tehnici, dok se sama tehnika lova s takvim sitnim skosavicama uglavnom ne može smatrati ni blijedim surogatom izvorne tehnike. No to nikako nije prepreka zadržavanju naziva pa se često može čuti da je netko pod feralom iz ruke na Tataki digao više od pola ‘jupola’ liganja.

OBRAZAC PONAŠANJA

Velika doza tajanstvenosti koja se od samog pojavljivanja ove tehnike prede, cijeloj priči daje prilično nejasne i uglavnom netočne obrise samo dodatno zbunjujući i unoseći zbrku tako da i oni koji bi se možda i okušali u Tataki lignjolovu to ne usude ili još gore, s poluinformacijama i polupriborom pokušaju i ne uspiju. Fijasko kojem treba dodati i financijski gubitak obavezno se reflektira kao još jedna negativna priča što dodatno odbija potencijalne Tataki majstore.

No to smo mi i ne bismo bili mi kada i sasvim obične i jednostavne stvari ne bi obavili velom misterije da bi dobili na važnosti i možda umanjili težinu vlastitih propusta.

A istina vezana uz Tataki je jednostavna kao i sve drugo vezano uz ribolov i more.

Tataki svoje porijeklo vuče sa Dalekog Istoka na kojem su Japanci, u skladu s njihovom vječitom inovativnoj utrkom, koja je sastavni dio duha tog naroda i poslovne politike, osmislili sasvim novi pristup u lovu liganja. Osnovna razmišljanja kojima su se rukovodili u kreiranju ove tehnike se baziraju na analiziranju aktivnosti liganja za vrijeme dnevnog svjetla.

Poznato je da su lignje noću aktivne i da tada prilaze obali, što u potrazi za lakim plijenom što privučene obalnim svjetlom. No danju je stvar potpuno drukčija jer se lignje po danu drže dubljeg mora, nešto dalje od obale i to uglavnom bliže dnu. Jedan od razloga takvom ponašanju je strah od dnevnih predatora koji ih nemilosrdno proganjaju dok je drugi vezan uz stalno prisutnu potrebu za hranom koja ih unatoč stalnom i nerijetko velikom riziku tjera na neprestano kretanje.

Japanci su pokušali otkriti nekakav obrazac ponašanja liganja tijekom dana i nešto su od svega toga uistinu i uboli. Shvatili su da se na određenim pozicijama koje određuje konfiguracija dna u kombinaciji s kurentima i dobom dana, lignje nedvojbeno zadržavaju i da im se na takvim mjestima može ponuditi varalica koju neće moći odbiti.

DVA PREDUVJETA

Dakle, Tataki je ponajprije dnevna tehnika u kojoj se nije potrebno sidriti. Najuspješnija je oko brakova, gdje lignja lako nalazi zaklon od predatora i hranu, zadržavajući se na rubu kurenta i to u posljednja tri sata dana te neposredno pred zalaz sunca.

I to je dio priče koji je zapravo samo prvi od preduvjeta za uspješan lov. Drugi koji je puno kompliciraniji je vezan uz pribor.

Štap namijenjen lovu Tataki tehnikom, a bez kojega se nikako ne može, ima nevjerojatno veliki raspon akcije od 5 do 150 grama. Takav štap ima izuzetno veliku žilavost i ogromnu rezervu snage pri čemu zadržava posebno veliku vršnu osjetljivost.

U skladu s tim ni rola ne može biti bilo kakva jer mora pratiti opterećenja koja, unatoč tome što su na meti lignje, nikako nisu mala. Idealan su izbor ili visokokvalitetni spinnerski modeli ili mali multiplikatori kod kojih je snaga u principu neupitna stavka.

Osnovna struna bi trebala biti upredenica klase 10 do 20 libri, obavezno višebojna tako da se s lakoćom u svakom trenutku može odrediti lovna dubina. Predvez je obavezno fluorokarbonski nosivosti 50 do 60 libri.

Spoj osnove i fluorokarbonskog predveza se izvodi preko peterostruko lančanog zogulina koji bi s lakoćom trebao eliminirati sva moguća potencijalna uvrtanja i sukanja te izdržati fizički napor koji nameće lov s olovnicom od 150 grama postavljenom na kraju predveza.

A između zogulina i olovnice se preko kopči, na minimalnim pramama, postavljaju magične sitne Tataki skosavice.

BALANS PRIJE SVEGA

Chibiika, Oppai, Oppai Sutte i Chibiebi su skosavice s kojima je svojevremeno Yamashita probila i osvojila naše Tataki tržište. Naravno, u međuvremenu se pojavila sva sila sličnih skosavica koje su jednako dobre, ako ne i bolje od Yamashitinih prvih modela. Yamashita je pokušala formirati i zadržati monopol nad Tataki tehnikom posebnom formom spojnog oka na skosavicama u koji naliježe isključivo Yamashitina kopča što joj, naravno, nije pošlo za rukom jer je u kratkom vremenu tržište bilo preplavljeno dostupnijim modelima koji su se mogli montirati preko bilo kakve kopče. I premda ih danas ima na pretek, svakako treba istaknuti DTD-ov Tataki program u kojem se u ponudi nalaze kako pojedinačne skosavice tako i gotovi predvezi s već montiranim kopčama i skosavicama.

Ipak, ono što je Yamashita napravila predstavljanjem Tataki tehnike i skosavica definiralo je proizvodnju i ostalih brendova u tom segmentu. Skosavice namijenjene lovu liganja Tataki tehnikom posebne su ponajprije po balansu o kojem i ovisi lovnost tehnike pri čem je pravilo da se najveće skosavice postavljaju na najdonju kopču.

PRETRAGA VODENOG STUPA

Dolaskom na odabranu poziciju cijeli se sistem spušta do dna nakon čega se rolom struna zateže. Čim se struna zategla štapom se snažno zatrese gore dolje tako da vrh zavibrira šest do sedam puta nakon čega se štap zaustavlja u vodoravnom položaju. Za vrijeme dok štap vibrira, jednako snažno vibriraju i skosavice, no nakon zaustavljana vibriranja, povučene elastičnošću štapa zaustavljenog u vodoravnom položaju i skosavice se pokreću sporo prema gore. U tom zastoju koji traje dvadesetak sekundi, skosavice zauzimaju vodoravan položaj koji je lignjama nakon kratkotrajnog izdizanja glavom prema gore, posebno provokativan. Nakon tih dvadesetak sekundi mirovanja, energično, ali ne i euforično, podizanjem štapa se sistem odiže prema gore do gornje mrtve točke. Ukoliko je lignja u međuvremenu napala koju od skosavica, na osjetljivom vrhu će se jasno uočiti promjena krivulje savijanja.

Ukoliko su skosavice prazne, s nekoliko okreta ručice role sistem se odiže za metar-metar i pol te se sve ponavlja.

Premda se može učiniti kompliciranom, ova je tehnika zapravo vrlo jednostavna jer se bazira samo na vibraciji skosavica.

Na opisani se način lako i brzo može pretražiti vodeni stupac po cijeloj dužini, od dna do površine.

Naravno, ako na mjestu na kome se lovi liganja nema, rezultat će biti potpuno isti kao i s klasičnim skosavicama, no ukoliko je lignja u blizini tada je ulov u odnosu na potencijalni ulov klasičnim sistemom i priborom neusporedivo bogatiji i što je najvažnije, zagarantiran.