Javila nam se Tanja Nedeljković koja je loveći uz zapadnu obalu Ista naišla na pravi mali akvarij i odabrala, po mišljenju većine, najbolje od ponuđenog.
Evo što nam je Tanja ispričala o tom svom doživljaju:
– Moja omiljena ribolovna tehnika je plitka šulja, zavisno od terena, tamo negdje od 12 do 13 metara dubine.
A u ovom sam lovu u biti zafrknula jednu lijepu kirnju jer nisam bila dovoljno brza. No na to gledam smo kao na jedno iskustvo više – priča nam Tanja.
– Dakle, zaronila sam na mjestu gdje se je već s vrha vidjela različitost u morfologiji terena. Bilo je tu puno kamenja, pukotina, kanala, ukratko idealan teren za jednu dobru šulju.
A i nije bilo potrebno daleko zaronit jer sam odmah po uronu bila u vrlo dobroj poziciji – nastavlja Tanja.
– Čim sam došla do dna našla sam se u sjenki ispod većeg kamena i tad sam ugledala riblji raj.
Ispred mene je bila lijepa kirnja i nekoliko šaraga, a u daljini jedna oradica.
Nije trebalo puno razmišljati.
Naravno da sam polako usmjerila pušku prema kirnji za koju procjenjujem da je imala oko 4+ kilograma, ali kad sam htjela pritisnuti obarač, ona se baš u tom trenutku uplašila i pobjegla. Ono što je najzanimljivije u cijeloj priči je da su šarzi bili potpuno mirni i ostali su na mjestu. Iako je kirnja svojim bijegom stvorila veliku buku oni se na to nisu obazirali.
Sačuvala sam mir, okrenula pušku prema najvećem šargu i pucala.
Premda sam ga pogodila samo kroz kožu na jednoj strani, ostao je na špagi.
Tako veliki šarag ima debelu, rezistentnu kožu, pa se na moju sreću nije mogao osloboditi.
Taj dan sam već ulovila jednog šaraga i strijelku, ali mi je kraj ribolovnog dana, eto, donio još i trofejnog šarga teškog 1,125 kilograma.
Tako se još jednom potvrdilo da je kod podvodnog ribolova potrebno puno znanja, prakse i iskustva, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali na kraju uvijek imati i malo sreće – ispričala nam je Tanja Nedeljković.
