Sali su, kako mnogi vole reći, malo misto s velikim srcem, i malim portom u kojem se uvijek može naći i otkriti nešto novo. A upravo se to dogodilo Ivanu Maretiću koji je šećući rivom u moru ugledao nešto za što se vrijedilo požuriti doma po osti. Evo što nam je Ivan ispričao o tom svom zanimljivom otkriću:
– Kao i većini drugih ljudi koji žive uz more i meni je život usko vezan uz sve što more nosi, od plime do oseke, od bure do juga, od tramuntane do lebićade. A i svakodnevni đir po rivi je uvijek takav da barem jednim okom mogu gledati u more – priča nam Ivan.
– Koji puta mi se tako pogled zadrži na uznemirenom jatu gavuna, koji puta na malo većem brancinu, a koji puta samo jednostavno uživam u neprestanoj igri sjena i svjetla koje podmorje čini tako nestvarnim i tajanstvenim – nastavlja Ivan svoju priču.
– A toga sam dana šećući rivom pogledom pretraživao dno, čak i nešto intenzivnije nego inače, kao da sam slutio što će se dogoditi.
I tako sam u jednom trenu vidio hobotnicu i to na istom mjestu na kojem sam prije par godina ulovio jednu od 9 kila. Teško je bilo procijeniti kolika je ova teška, ali se činila većom od one stare.
Požurio sam doma po osti i što sam mogao brže, vratio se na rivu, no nažalost hobotnica više nije bila tamo.
Ali nisam odmah otišao jer sam znao da se upornost u ovakvim situacijama često itekako isplati. Počekao sam tako još neko vrijeme kad sam je ponovo ugledao. Izgledalo je kao da je u lovu.
Pažljivo sam uronio osti u more i kad je prišla dovoljno blizu, udario sam je onako kako bi rekli, školski, pravo među oči.
Brzo sam zavrtio ostima u krug da se ne zalijepi za dno, i s njom pravo na rivu.
Ala fešte! Imala je ravno 11,1 kilogram – ispričao nam je Ivan Maretić.
