Iz Rijeke nam se još jednom javio Franjo Krčalić, ovoga puta sa spinnerskim ulovom od kojega svakom prekaljenom spineru srce barem dvaput zastane – prvi puta kad riba zagrize i drugi puta kad je treba prihvatiti i izvući na suho.
A još kada je u pitanju ciljani lov, tada je gušt neusporedivo veći.
Evo što nam je Franjo ispričao o tom svom doživljaju:
– Proljeće je vrijeme kada palamida voli zakuhati u priobalju. Često su ta kuhanja nedohvativa zabacivanjem s obale tako da mogu proći sati i sati bezuspješnog spinanja dok jednom jato ne zakuha dovoljno blizu.
I u tom trenu ribolovac mora biti spreman jer se sve uglavnom svodi na dva do tri zabačaja nakon čega jata više nema.
A ja nakon sigurno desetak izlazaka po par sati i skoro pa neprekidnog zabacivanja, nisam uspio ‘uspinati’ palamidu.
Bilo je tu i bacanja u jato, i blizu jata, i ono najgore, taman oko metar-dva do jata, ali sve bezuspješno.
To je posebno frustrirajuće kada ‘kuhaju’ taman na granici dosega s obale. Onda kriviš i opremu, i odabir varalice i sebe jer nisi došao ranije ili ostao duže jer možda su baš tad bile ili će biti bliže – priča nam Franjo.
– I tako sam toga dana nakon posla opet došao na poziciju i već pri parkiranju sam vidio galebove i ‘kuhanje’ dosta blizu obale.
Unatoč kiši, na brzinu oblačim samo laganu jaknu, grabim štap, podmetač i torbu s varalicama. Brzim korakom preko grota dolazim do najboljeg mjesta za zabacivanje, ali jata već nema.
Kiša pojačava i ja sam sve više mokar, ali nema odustajanja.
Nakon nekih dvadesetak minuta bezuspješnog spinanja odjednom krene kuhanje na oko pedeset metara ispred mene.
U rukama je štap Sportex Hydra Speed 2,7 metara, 13-52 grama, rola Okuma ITX-4000H, na njoj upredenica Daiwa Tournament Evo X8 0,18 milimetara s FC predvezom Trabucco T-Force 0,37 milimetara na čijem je kraju kopča ODZ Mighty Snap 60 lbs s jigom od 30 grama u dekoru srdele – nastavlja Franjo svoju priču.
– Na moju radost, uspijevam zabaciti točno u jato. Krenem cimati i vući, ali ništa.
Drugi zabačaj je malo slabiji na sami rub jata, ali opet ništa.
Kuhanje prestaje, a frustracija se nastavlja.
Umjesto jiga stavljam Duo vobler u nadi da ću imati možda uspjeha i između kuhanja, a računam i s tim da se model Tide Minnow Slim 140 ‘Ocean Bait’ može dosta dobro zabaciti.
I tako nakon dva-tri zabačaja napokon bum!!!
Bio je to vrlo snažan udarac popraćen mojom instant-kontrom.
Nažalost, unatoč mekše podešenoj kočnici, izostala je ona prava borba i klasično palamidino ‘šijanje’.
Vani je išla skoro pravocrtno, od prve.
I tek kada sam je privukao vidio sam da je na varalici malo veći komad.
Na prvi dojam se činilo da je teška oko 3 kilograma, ali je kasnije vaga pokazala ipak petnaestak deka manje.
I dok je vadim iz podmetača i pokušavam otkačiti vobler, kreće opet kuhanje, ali malo dalje nego prošli put.
Opet stavljam jig radi boljih dalekometnih svojstava i uspijevam dobaciti na sami rub jata, ali bezuspješno.
A nakon otkrvljivanja palamide u dnu platnene vreće nalazim dosta ispovraćanih netom sažvakanih srdela što možda objašnjava slab otpor.
Možda je jednostavno bila umorna od naganjanja sitne ribe i prejedanja pa se zato lako predala.
Inače je spinanje palamide ‘rudarski’ posao i teško da će se tom tehnikom ikada išta uloviti bez konjske upornosti.
U mojih desetak izlazaka, gruba računica ukupnog broja zabačaja je oko 5000 puta, a možda sam malo i rekao!
No sve se na kraju isplati kada se uhvati jedan dobar komad.
Jato može zakuhati kad god i di god, i kad tad će naletiti i ta ‘tvoja’ riba!
A za kraj, jedan veliki pozdrav svim borcima s kvarnerskih grota – ispričao nam je Franjo Krčalić.
