Vjetrovi koji su tijekom ljeta u ribolovu bili dobrodošao i osvježavajući pratioc, dolaskom hladnijih dana uglavnom postaju neugodni i za ribolov otežavajući faktor. Malobrojni ribolovci odustaju od izlaska na more već po umjerenom, a kamoli po jačem vjetru. Naravno, olujni vjetar je uvijek opravdan razlog za neodlazak u ribolov, ali izbjegavanje ribolova radi umjerenog vjetra nema baš uvijek opravdanje. Pritom svakako treba razlikovati obalni od ribolova iz barke poštujući mikrolokacijske uvjete.
Tako je primjerice, kada je u pitanju umjerena bura, u Velebitskom kanalu najpametnije ostati doma, dok je pak, istovremeno, u Zadarskom kanalu, skoro pa bonaca. Isto tako ta umjerena bura u Velebitskom kanalu u pravilu ima tendenciju prerastanja u kataklizmu, dok se na nekim drugim lokacijama uz malo dobre organizacije može sasvim ugodno loviti.
Vjetar u ribolovu iz barke može pričinjati poprilične neugodnosti. Jedna od prvih i najčešćih je otežano sidrenje. Uz dobru procjenu jačine vjetra i snage kurenta, sidriti se treba ‘uzvodno’ s dovoljno kvalitetnim sidrom koje će moći držati barku na mjestu.
Ukoliko se koristi mačak tada ga je obavezno potrebno dodatno opteretiti zvonastim utegom koji se može spustiti po sidrenom konopcu ili odmah, prije spuštanja okačiti na sidreni konop nekoliko metara iznad sidra. Tako opterećen sidreni konopac će svako doprinijeti lakšem i kvalitetnijem sidrenju.
Ukoliko se pak koristi drakmar, uteg je praktično postaviti ispod sidra, naravno, uz obavezno otežanje i iznad sidra, bilo u obliku lanca ili ispune gornjeg dijela cjevastog tijela sidra.
Katkada je praktično povezati dva sidra jedno iza drugoga, pogotovo kada je u pitanju sidrenje na mekanim i rastresitim dnima. Osim što su zbog većeg broja krakova veće šanse za kačenje za dno, dva su sidra uvijek jedno drugom dodatni uteg.
Nevolje nastupaju jedino u trenutku kada se dodatno opterećena sidra moraju izvući na ruke i kada se onaj ome je u dio pripala ta neugodna zadaća uvijek pita je li baš bilo toliko neophodno okačiti tih dodatnih par kilograma tereta.
Ukoliko se lovi štapom, problem može nastati ako se pokušava loviti tako da vjetar puše s boka. To se uglavnom događa kada je na barci više ribolovaca pri čemu barem jedan nema izbora. Ukoliko je moguće, loviti treba tako da štap bude niz vjetar čime se smanjuju nepotrebne vibracije, a povećavaju osjetljivost i uspješnost u detektiranju grizeva i lovine.
Kod izbora štapa treba se rukovoditi činjenicom da se pri jačem vjetru ne mogu koristiti tanki i osjetljivi vrhovi na način na koji se koriste kod ribolovu kad vjetra nema.
Po mirnom se vremenu tanki i osjetljivi vrhovi napinju samo krajnjim vršnim dijelom čime se ostvaruje maksimalna osjetljivost pa se s lakoćom mogu očitati i najmanji pomaci. Kod jačeg je vjetra takav način detekcije praktički nemoguć pa se zato takav vrh opterećuje na tako da bude gotovo potpuno savijen, Na taj se način održava potrebna napetost strune pri čemu se ipak uspješno mogu detektirati i sitniji grizevi dok su oni krupniji itekako jasno očiti.
Naravno, sličan se efekt može postići i s krućim vrhom no tada se s napetošću strune lakše pretjera pa se, ukoliko je opterećenje manje, olovnica često odiže iznad dna bez da se toga bude svjestan.
No bez obzira za kakav se vrh odlučili, osnovna je struna svakako upredenica, pri čemu vrh štapa treba držati što je moguće bliže površini mora kako bismo izbjegli nepotrebno napinjanje strune i formiranje neželjenog ‘trbuha’ iznad površine mora.
Obalni su ribolovci pošteđeni sidrenja ali su zato osuđeni na traženje povoljne pozicije u odnosu na smjer vjetra što je katkada puno mukotrpniji posao. U obalnom je ribolovu jako važno dobro procijeniti smjer i jačinu vjetra uz moguće promjene koje bi eventualno mogle nastupiti za vrijeme lova iz jednostavnog i vrlo ograničavajućeg razloga.
Naime, nakon što se sistemi za lov razvuku i pribor stavi u funkciju najčešće je premještanje na neku drugu poziciju vrlo komplicirano jer svu opremu treba skupiti prenijeti i ponovo razvući što nikada nije jednostavan i brz posao. Ribolovac iz barke je u takvoj situaciji puno mobilniji, pa čak i kada mora postići sidro radi premještanja.
Idealna je pozicija ona u kojoj nam vjetar puše s leđa. Naravno, takve su situacije zapravo vrlo rijetke. Najčešće se događa da puše sa strane, a pod kojim kutem, ovisi o sreći toga dana.
Vjetar u lice stvara manje probleme od bočnog vjetra jer unatoč manjem dometu u zabačaju, na struni stvara manje ‘trbuhe’.
U svakom slučaju, u lovu ‘pod vjetrom’ pribor je potrebno položiti tako da vrhovi štapova budu što je moguće bliže površini mora čime se izbjegava izlaganje strune udarima vjetra.
Match, ribolov plovkom je koncipiran upravo za takve vjetrovite uvjete. Kod match ribolova se nakon zabačaja, potapanjem vrha štapa potapa i kompletna struna između štapa i plovka čime je negativan utjecaj vjetra sveden na minimum.
U ribolovu fermama, od velike pomoći mogu biti rod-podovi, popularni držači štapova s mogućnošću promjene položaja. Uz pomoć ovih nosača štapovi se mogu postaviti tako da im vršni segmenti budu potpuno pod morem što je kod lova po jačem vjetru itekako velika pomoć.
Pa iako se s vjetrom još i može izaći na kraj, postoje dvije pojave koje su često direktna posljedica vjetra, a s kojima treba ozbiljno računati. To su valovi i kurenat.
Valovi se u pravilu kreću u smjeru vjetra, odnosno niz vjetar i u skladu s jačinom vjetra imaju različitu veličinu i snagu s čime svakako treba računati još prilikom odabira pozicije.
Mjesta s izuzetno jakim kurentom su najčešće rezervirana samo za brze lovce tako da je ribolov nekakvim fermama na takvom mjestu skoro uvijek osuđen na propast. Puno je praktičnije pronaći ‘zavjetrinski’ dio u kojem su šanse za kvalitetan ulov puno veće.
Probleme oko kurenta i valova može se dobrim dijelom riješiti postavljanjem teže olovnice u kombinaciji sa strunom tanjeg presjeka. Na taj se način smanjuje otpor, a time i ‘trbuh’, dok će veća olovnica zadržati predvez tamo gdje mi to želimo.
Valovi koji tuku u obalu ne moraju uvijek biti negativan detalj. Dapače, mnoge ribe u pjeni valova pronalaze hranu zbog čega je ta zona većini udičara zapravo vrlo atraktivna.
U toj zoni ćemo naći iglice, lice i brancine koji neprestano krstare u potrazi za ošamućeni ribama. Cipli također rado zalaze u zapjenjeni sloj dok je lov šaraga ‘pod pénom‘ odavno postao kultnim.
Predatore na takvim mjestima lovimo varalicama, a tromije ribe poput spomenutog šarga, filetima ili komadima srdela, serviranima á volo.
Mnoge ribe zapravo vole vjetrove i u kladu sa smjerom vjetra su aktivnije ili manje aktivne. Nije tajna da podlanice i zubaci, ali i općenito ljuskavke pokazuju veću aktivnost za vjetrova iz prvog i četvrtog kvadranta.
Nasuprot njima, ugori, murine, ali i cipli i brancini, aktivniji su po jugu.
Vjetrove zapadnog smjera voli većina riba dok se uz vjetrove istočnog smjera općenito znatno slabije lovi, pri čemu su zapravo uvjeti po bonaci definitivno najgori.
Zbog svega toga vjetrovito vrijeme zapravo i nije neki izgovor za neodlazak u ribolov. Uz dobru obuću i odjeću vjetar ne bi trebao biti prepreka, pogotovo ako je pošta provjerena, a predvezi i ješka dobro odabrani.
Stoga složite pribor, stisnite zube i izađite na more jer možda baš u sljedećem vjetrovitom ribolovu ostvarite ulov života.
