Piše: Danijel BABIN
Već šest godina radim kao trener podvodnog ribolova u Hrvatskoj i kod mene je u školi ribolova prošlo jako puno ljudi.
Uvijek kad ih učim tehnici ruparenja govorim im o ovome, i uvijek je problem uvjeriti ih da stave manje olova.
Većina ni ne zna zaroniti pravilan napraviti ‘duck dive’ ako izvade kilo-dva olova koje imaju viška na pojasu, a da nisu ni svjesni da je to višak.
Puno njih nikad nije ni ronilo samo s pojasom s olovima nego rone s pojasom i s prslukom za olova. I onda ih uvijek upitam:
– Zar ćeš zaista ići na ruparenje i roniti na deset i više metara s prslukom i s preko deset kila težine olova na sebi?!
I svi su u početku jako tvrdoglavi i ne vjeruju u to što pričam tako da ih moram dugo uvjeravati da probaju roniti s manje olova.
Na kraju im demonstriram vlastiti zaron bez iti jednog olova čak i sa sedam milimetarskim ronilačkim odijelom.
Naravno, nakon toga ostanu zbunjeni.
Nitko od njih se ne pita zašto u natjecateljskom lovu vrhunski ronioci rone s malo olova na pojasu.
Neki od njih koji primjene naučeno, nakon određenog vremena shvate prednosti.
Najveća je sigurnost, ali i prednost je u praktičnosti uz manje ukupnog umora.
Zašto praktičnost?
Zato jer je u ruparenju potrebno biti pozitivno plovan na dubini na kojoj se pretražuje teren i ostvaruje ulov.
Ronilac je agilniji, a služi se perajama da bi se namjestio u idealnu poziciju za uočavanje ribe i pogodak.
Ako ste negativno plovni borit ćete se s tim da ne nastavite tonuti, radit ćete buku s perajama i trebat će vam više vremena i energije da se namjestite za idealnu poziciju za hitac.
Nakon sveukupne aktivnosti na dnu, a zna je biti dosta i to pogotovo kad ne ide sve po planu pa kada primjerice riba ili strijela zapne, dolazi na red i izron.
Puno manje mišićnog rada zahtjeva perajanje u izronu s manje olova u trenutku kada su ukupne zalihe goriva, dakle mišićna energija ATP pohranjena u mišiću plus kisik u krvi već na izmaku.
A činjenica je da trošimo oboje u svakom zaronu.
Dakle, bolje je naučiti pravilan duck dive i efikasan pravilan uron sa ekstra funkcionalnim perajanjem s kojim ćemo brzo probiti tih nekoliko metara jakog pozitivnog uzgona i nakon toga bit agilniji i ekonomičniji u ukupnom trošenju ATP energije i kisika.
A na kraju dana ili nakon samo jednog sata razlika je osjetna i to ćete najbolje osjetiti na vašim nogama koje će vam bit zahvalne kad skinete taj višak olova koje vas umara i čini da svaki idući zaron bude sve riskantniji za black out.
Ali ne morate ni imati black out jer vaša podsvijest na temelju onog što dobiva analizom autonomnog živčanog sustava već prepoznaje i koči vaše ambicije dubljih i dužih zarona. Vaše tijelo prepoznaje ono što vaš um još nije – imam previše olova i teško mi je ronit, ne osjećam se sigurno.
I tako ostajete u sigurnoj zoni, na manjoj dubini i rjeđim uronima.
Ovo se događa jednako i kod utreniranih iskusnih ronioca koji već dugo rone na kriv način onako kako su navikli, s puno olova, kao i kod početnika koji u pravilu svi rone s previše olova.
I jednima i drugima s brojem zarona performanse vrlo brzo opadaju s tim što su oni iskusni naučili to bolje podnositi s treningom.
Ali kada bi probali usvojiti nove navike i smanjiti broj utega na pojasu te poraditi na boljoj tehnici urona, automatski bi poboljšali svoje performanse, bilo na dubokoj čeki ili na ruparenju.
