Zimski je ribolov redovito spojen s određenom dozom pothlađenosti. Bilo da se skraja love lignje ili se podižu parangali, ribolovac je izložen hladnoći koja nikada nije ugodna, pri čemu može biti i opasna, pa i po život kobna.

Službena definicija pothlađenosti kaže da je to stanje do kojeg dolazi zbog dužeg izlaganja nižoj temperaturi pri čemu tjelesna temperatura na nivou cijelog organizma postaje niža od uobičajene.

BEZ ZAKLONA

U zimskom se ribolovu nije teško pothladiti. Dovoljno je biti lošije odjeven i obuven. Još ako je riblja aktivnost takva da budi strast i ne dopušta odlazak kući ili u zaklon automobila, tada su sve komponente za pothlađivanje zadovoljene. Naravno, mokre ruke ili zbog loše obuće noge, samo doprinose općem lošem stanju.

Do pothlađenosti može doći na suhome, ali i u moru, pogotovo kod zimskih havarija. Premda se pri spomenu na pothlađenost u pravilu prvo pomisli na nesretne putnike i posadu Titanika, dovoljno je pokliznuti se na razmi i upasti u more. Čak i trenutni povratak na brodicu bez ikakvih drugih ozljeda, ukoliko se nema suhe odjeće i obuće te grijanja ili bilo kakvog zaklona, a što je na batelama redovit slučaj, može ozbiljno ugroziti zdravlje.

A stupanj pothlađenosti ovisi o cijelom nizu detalja no ponajprije o vremenu u kojem je unesrećeni bio izložen niskim temperaturama, kao i o njegovoj fizičkoj konstituciji.

PRVA POMOĆ

Prva pomoć se sastoji u utopljavanju unesrećenog. Mokru odjeću treba što je moguće prije zamijeniti suhom, unesrećenog smjestiti u topli prostor, ali ga nipošto ne izlagati direktno izvoru topline.

Ukoliko je unesrećeni u nesvjesti i ne diše, treba ga reanimirati, ali ukoliko diše, potrebno ga je postaviti u bočni položaj i što je moguće manje pomicati.

Osobe koje su u nesvjesti a ne drhte, nažalost imaju puno manje izgleda za preživljavanje.

Naravno sve je to samo prva pomoć i treba je razlikovati od prave liječničke pomoći koju je potrebno čim prije osigurati.