Zimski je ribolov redovito spojen s određenom dozom pothlađenosti. Bilo da se skraja love lignje ili se podižu parangali, ribolovac je izložen hladnoći koja nikada nije ugodna, pri čemu može biti i opasna, pa i po život kobna.
Službena definicija pothlađenosti kaže da je to stanje do kojeg dolazi zbog dužeg izlaganja nižoj temperaturi pri čemu tjelesna temperatura na nivou cijelog organizma postaje niža od uobičajene.
U zimskom se ribolovu nije teško pothladiti. Dovoljno je biti lošije odjeven i obuven. Još ako je riblja aktivnost takva da budi strast i ne dopušta odlazak kući ili u zaklon automobila, tada su sve komponente za pothlađivanje zadovoljene. Naravno, mokre ruke ili zbog loše obuće noge, samo doprinose općem lošem stanju.
Do pothlađenosti može doći na suhome, ali i u moru, pogotovo kod zimskih havarija. Premda se pri spomenu na pothlađenost u pravilu prvo pomisli na nesretne putnike i posadu Titanika, dovoljno je pokliznuti se na razmi i upasti u more. Čak i trenutni povratak na brodicu bez ikakvih drugih ozljeda, ukoliko se nema suhe odjeće i obuće te grijanja ili bilo kakvog zaklona, a što je na batelama redovit slučaj, može ozbiljno ugroziti zdravlje.
A stupanj pothlađenosti ovisi o cijelom nizu detalja no ponajprije o vremenu u kojem je unesrećeni bio izložen niskim temperaturama, kao i o njegovoj fizičkoj konstituciji.
Prva pomoć se sastoji u utopljavanju unesrećenog. Mokru odjeću treba što je moguće prije zamijeniti suhom, unesrećenog smjestiti u topli prostor, ali ga nipošto ne izlagati direktno izvoru topline.
Ukoliko je unesrećeni u nesvjesti i ne diše, treba ga reanimirati, ali ukoliko diše, potrebno ga je postaviti u bočni položaj i što je moguće manje pomicati.
Osobe koje su u nesvjesti a ne drhte, nažalost imaju puno manje izgleda za preživljavanje.
Naravno sve je to samo prva pomoć i treba je razlikovati od prave liječničke pomoći koju je potrebno čim prije osigurati.