Piše: Petar SROK
Imao sam tu sreću u nesreći da provedem 21 dan u raju Maldiva i da uz sve to i lovim ribu. Običan turistički aranžman koji je uključivao sedam dana se zbog rata i nemogućnosti povratka produžio na 21 dan boravka tamo.
Ipak, neću pričati o ružnim stvarima nego o ribolovu koji je tamo zasta puno više od ribolovnog sna.
Naime Maldivi sa svojih 1190 otoka grupiranih na 26 atola u Indijskom oceanu, smatraju se za jedno od tri top destinacije za ribolov.
Ogromne površine koraljnih grebena omogućavaju ribama da rastu razmnožavaju se i pronalaze hranu veoma lako.
Bitna stvar vezana za ove otoke je da su mreže i koče zakonom potpuno zabranjene.
Osim toga, komercijalni ribari smiju koristiti samo jedan štap i jednu udicu po ribaru.
Tako se ovaj koraljni greben na taj način vrlo dobro čuva pa ribe ima kao u bajci, jer ja ni u snu nisam mogao sanjati toliku količinu ribe.
Naravno, ponio sam par četverodijelnih štapova i planirao sam uzeti vodiča da barem dva puta odem na big game ribolov.
Pročitao sam sve što sam našao o otoku Maafushi na koji idem i vidio da u okviru turističkog aranžmana imam i noćni ribolov.
Pogledao sam sve slike, vidio da love manje ribe pa sam, naravno, poprilično neiskusno krenuo na taj prvi izlet.
Prvi udarac dobra riba, savršen dril i sve ode prema koraljima gdje se fluorokarbon od 0,40 milimetara presjeca kao dlaka!
Druga riba je bila manja, ali je u vađenju i mom uživanju tijekom zamaranja hvata pas tako da dobijam sjajan dril i par minuta borbe koja se, naravno, ponovo završava presijecanjem strune na koraljima.
Nakon ovoga sam se malo opametio pa sam ribe vadio bez previše zamaranja, doslovno ih čupajući iz mora.
Ostali turisti, njih dvadesetak, svi love ribe od pola do 4 kila na kančanicu na prst.
Rekoh sebi, lijep početak.
Drugog dana ujutro, već u 5:30, nalazim se s kapetanom Tomom i njegovim pomoćnicima pa krećem na big game.
Još po mraku pun gas.
Dva Mercuryja od po 250 ks paraju ocean do svitanja kada usporavamo i bacamo varalice za trolling.
Sunce izlazi polako nad Indijskim oceanom.
Krenuli smo!
Mene drma adrenalin jer se tu doslovno može svašta uloviti, od dorada do sabljarke.
Prva riba je wahoo.
Lijep komad na jakom priboru relativno lako izlazi iz mora
Nastavljamo trolling sljedećih 14 nautičkih milja uz koraljni greben gdje je dubina od 40 do 80 metara.
Gledam u sonar i svaki put kad ga pogledam vidim da je pun ribe.
Gledam u more i vidim ribe koje prolaze ispod broda u velikim jatima cijelo vreme.
Onda vidimo dva sailfish-a kako love poletuše upravo ispred nas.
Vadimo brzo štapove za trolling pa uzimamo opremu za casting s ogromnim stickovima i jurimo prema mjestu gdje se odigrava drama s letećim ribama.
Na žalost, samo jedna sabljarka je prošla ispod broda nakon čega ih više nismo vidjeli.
Probali smo trolling, ali su vjerojatno već bile dosta daleko.
Prelazimo na reef-fishing gdje tražimo giant trevally-a i ostale grebenske vrste.
Zabacujemo stickove ka vrhu koraljnog grebena i vučemo ka dubini dok nam kurenat nosi brod polako uz greben.
Tu kreće prava zabava s puno raznih riba od red snappera preko blue trevally-a i gigantske iglice do velikog kostoroga.
Nažalost, GT se nije javio, ali se ja svejedno presretan vraćam na otok.
Moram napomenuti da mi je bilo baš neugodno koliko su ljubazni i gostoprimljivi bili i kapetan Tom i njegov pomoćnik.
Takvu gostoprimljivost i ugađanja do tada zaista nigdje nisam doživio.
Sljedeća dva dana pokušavam loviti s obale i imao sam dosta udaraca.
Dobio sam par manjih morskih pasa, malog GT–a, puno kirnjica, ali nijednu krupniju ribu nisam uspio prevući preko koraljnog grebena gdje su mi uredno kidale pribor.
A onda dolazi i drugi big game izlet.
Sada me kapetan Tom vodi 40 milja u Indijski ocean na mjesto na koje dolazimo u sam osvit zore nakon skoro sat vremena vožnje.
Ovaj puta počinjemo jiggingom.
Dubina preko 300 metara diže se na greben koji je na dubini od 42 metra.
Spuštamo jigove na nekih 60 metara dubine i jigamo prema površini.
I odmah idu udarci manjih tuna, palamida i dogtooth tuna.
Tamo nema plavorepe tune već samo žutorepe.
Dobijamo po 3 do 4 tune u jednom prolazu pozicijom.
Nisu velike, računam nekih 2 do 4 kilograma po komadu, ali je svejedno dobra zabava.
A onda vidim da je neka riba na površini.
Dajem suprugi štap za jigging, a ja uzimam stick i bacam.
Udarac je kao grom, ali nažalost promašaj.
Zato mi u sljedećem zabačaju udara baš velika lampuga na relativno lagan štap koji sam ponio od kuće, inače četverodijelni sedamdesetgramac sa Temu-a i uspješno vadim zaista prelijepu lampugu.
Dok sam se ja borio s njom moja supruga vadi dvije lijepe tunice od oko 4 kilograma, a kapetanu se kida jedna baš dobra žutorepa, skoro kod broda.
Nemamo ni minut odmora.
Tom vidi u daljini tune koje se izbacuju na površini i odmah jurimo prema njima.
Taman stižemo kad tune zaranjaju.
Nastavljamo s trollingom idućih sat vremena ali bezuspješno i tu je bio kraj našem druženju sa Tomom toga dana i nestvarno bogatim vodama Indijskog oceana.
Mislio sam da mi je to ujedno i posljednji ovakav izlazak jer smo za dva dana trebali krenuti natrag za Beograd.
Po povratku na otok od ostalih turista iz grupe s kojima sam putovao saznajem da je izbio rat na Bliskom Istoku.
Ubrzo stiže i mail turističke agencije u kojem stoji da nam je let otkazan, da će agencija snositi trošak sljedeća tri dana i da smo nakon toga ukoliko ne odletimo 8. ožujka prepušteni sami sebi.
Čitajući sve to, odmah pomislih:
– Eto šanse da ulovim GT- ja!
I dok su svi ostali iz grupe panično gledali letove i jedan po jedan shvaćali da avio karata sa Maldiva za bilo koji pravac nema, a i ako ih ima, koštaju od 6000 pa do 18000 dolara, ja sam spremao pribor i trk na more.
Na žalost osim sitnih kirnji ništa nisam dobijao.
Mijenjao sam doba dana i noći, imao neke zanimljive udarce, ali ne i kačenja.
Pratio sam plimu i oseku i kao početnik u morskom ribolovu učio tražeći neke zakonitosti.
Da skratim priču, ništa značajno od ulova u tih par dana.
Budući da sam shvatio da nećemo tako brzo kući, malo sam usporio i počeo uživati i u otoku, prirodi, suncu i oceanu.
I dok su svi oko mene panično i napeto pričali samo o tome što će se dogoditi i o povratku, ja sam s druge strane odlučio uživati, pa kad bude bilo suđeno da se vratim, ja ću se vratiti.
Poslije nekoliko otkazanih letova od strane agencije, prijatelj ribolovac iz Beograda mi nalazi karte za 15. ožujak i ja kupujem te nove karte.
Sada se već lakše diše.
Nije siguran let, ali je sigurniji od leta preko Fly Dubai-a.
U grupi je bio i jedan mladi programer od nekih 24 godine i vidim da mu nije svejedno zbog situacije.
Rekoh mu:
– Hajde da ja tebe naučim loviti ribu. Razbistrit ćeš um i lakše podnijeti situaciju, a ja ću imati društvo.
I kako to obično biva, početnička sreća ili dobar instruktor, tek mali Bane lovi svoje prve ribe. Osmijeh oko glave.
Pomislih, gotov je.
Ušlo mu more u uši i već ga vidim kako kupuje pribor kada se vrati sa Maldiva.
Ostatak čekanja na polijetanje provodimo u ribolovu, a za zadnji dan odlučujemo uplatiti još jednu turu velikog ribolova.
Ponovo se u 5:30 nalazimo s Tomom i krećemo prvo na trolling, a zatim na reef fishing.
Odmah u startu jedan wahoo spada pa iza toga dugo nije bilo ni udarca.
Pred sam kraj koraljnog grebena dugog 14 milja čujem ono zujanje multiplikatora koje svakog ribolovca i budi i raduje.
Odmah vidim da se na površini izbacuje riba.
Nije sabljarka nego ponovo lijepa lampuga.
Ova borbena riba nam je baš pružila lijepo uživanje s puno iskakanja iz mora i puno brzih bjegova.
Toliko lijepo zamaranje…
Pomislio sam u sebi da je ovo zapravo savršen finale ovog čudnog i nezaboravnog putovanja. Prelazimo na bacanje preko podvodnog grebena.
Prvo mali snapper, pa barracuda i dva GT-ja.
Između toga puno udaraca, puno spadanja i puno pogleda u prelijepe nijanse plave koje Maldivi pružaju gledaocu.
Sutradan rano krećemo ka aerodromu.
Speed boat nas vozi ka Maleu i aerodromu.
Zora se budi dok prolazimo pored nekih grebena na kojima sam lovio.
Opraštam se od Maldiva i već razmišljam o povratku jer sailfish i veliki GT su mi ostali kao neostvareni san.
Sada kada sam već upoznao otok Maafushi, siguran sam da će mi idući dolazak biti još ljepši i lakši.
