Većina ljudi doživljava ribe kao lovce koji nikada ne miruju.
Razlog tome u najvećem broju slučajeva leži u doživljavanju mora kao medija u kojem se može plutati bez nekog napora tako da odmor zapravo i nije potreban.
Naravno, takav je stav pogrešan jer bez obzira na činjenicu što mi u moru uglavnom plutamo, ribama je mora okruženje jednako lako ili teško kao i nama ovo naše kopneno.
Osim toga, mnoge se vrste moraju boriti i sa strujanjima koja su vrlo često izrazito jaka, a na kraju krajeva, i kretanje je samo po sebi napor koji prije ili kasnije zahtijeva odmor.
Ribe se na različite načine odmaraju pa i spavaju premda to uopće ne izgleda kao san kopnenih životinja.
Jedna od osnovnih razlika je u činjenici da ribe spavaju potpuno otvorenih očiju.
To je zbog toga jer ribe nemaju kapke zbog čega oči ni ne mogu zatvoriti.
Tako za vrijeme spavanje ribe ulaze si u stanje mirovanja, stanje maksimalno smanjene aktivnosti pri čemu se izrazito sporo kreću reagirajući tek na osnovne slabije podražaje koji zahtijevaju održavanje ravnoteže ili izbjegavanje sudaranja s okolinom.
Kad se požele na taj način odmoriti, pridnene vrste uglavnom traže zaklon među stijenama, algama i travama pri čemu je jedan dio njihove svijesti uvijek budan i spreman za bijeg u slučaju opasnosti.
Marino Kvarantan je u jednom od svojih zarona uspio snimiti zubaca koji spava i to iskustvo podijelio s nama.
Kako to izgleda možete vidjeti upravo ovdje.
