Daniel Vignjević
Iako ova priča govori o dva zubaca od kojih je jedan bio oko šest kilograma, a što je već lijep komad, ovdje zapravo uopće nije riječ o ulovu. Ovdje je riječ o ribolovu…
Prošao sam fazu ribolova u kojoj sam bio željan dokazivanja kroz trofejne ulove i dominacije na ribolovnim turnirima.
Nije da ne želim uhvatiti veliku ribu ili skužiti novi pristup i tehniku ribolova određenih vrsta, pogotovo na moru, ali u zadnje vrijeme više cijenim iskustvo.
Također, velika motivacija mi je i Garmin elektronika koja me strašno zanima.
Volim ‘šarafiti’ po uređajima, šerati i komentirati prikaze, testirati novu opremu i proučavati nove i bolje načine dobivanja slike podvodnog svijeta i sva saznanja koja dolaze s tim kao npr. Livescope tehnologija u kojoj sam u par izlazaka naučio o lignjama nešto što su znalci proučavali i učili empirijski godinama.
A ovo je priča o prvom zajedničkom ribolovu s noćenjem u brodu s mojim sinom Filipom koji ima 12 godina i realno gledano i nije previše zagrijan za ribolov, ali tati za ljubav se ponekad ‘žrtvuje’.
Svaki ribolovac ima isti san, a to je sretan zajednički ribolov s djetetom i neizmjerno sam sretan da je naša prva zajednička panula zubaca ispala upravo savršeno.
Znao sam da nam lignje neće biti lako uhvatiti i u proljeće je često jedina prilika u sumrak i svitanje. Par komada i to je to, a tako je bilo i ovaj puta.
Iako Filip nije nikada lovio lignje objasnio sam mu da je manje pokreta više i da ‘važe’ tataki dok ne osjeti težinu.
Točno je to radio i uspio je u sumrak uhvatiti jednu lignju isto kao i ja.
Još smo imali tri sipe koje su nam se sve, djelomično i mojom greškom, otkačile ispod broda, a jedna je bila oko 70 deka!
Zanimljivo je također kako te mlađe generacije reagiraju na ekrane, pa mu je jako zanimljivo bilo pratiti signale na ekranu, sidriti i upravljati Kraken elektromotorom preko ekrana uređaja na krmi. Sve je to odmah skužio.
U noć ni poteza, a budući da smo već bili umorni, odlučili smo rano poći na počinak i dignuti se ujutro prije svitanja pa probati uhvatiti još koju na jutarnju zraku.
Cilj nam je bio imati barem tri komada.
Bila je mirna noć i prespavali smo na sidru u obližnjoj uvali.
Fićo se sam digao u 4:30 i premda sam mu, dok sam dizao sidro, rekao da slobodno još spava, odmah mi odgovorio da je super i da se već umio hladnom vodom da se razbudi.
Skuhao sam njemu čaj, meni tursku kavu i dok smo pijuckali tople napitke i gledali kako praskozorje probija crvenu svjetlost na obzoru.
Gledam tog malog čovječuljka u prevelikom prsluku kako fokusirano lovi i daje savjete da ‘brže mijenjamo pozicije’ i osjećam neizmjerno zadovoljstvo i spokoj.
Mali je do debelog dana ulovio dvije lignje i sad smo ih imali četiri!
Već se potpuno razdanilo i došlo je vrijeme za panulu.
Iako nisam neki vrsni panulaš zubaca, iz nekog razloga sam bio siguran da ćemo ga toga dana uloviti. Ne mogu to baš objasniti, jednostavno sam to osjećao.
Čak sam odabrao i poziciju na kojoj ga nikad prije nisam ulovio, ali mi je nešto govorilo da s četiri lignje moramo dobiti barem nekog manjeg.
Složio sam zoka/panula sistem koji često koristim sa 140 grama kliznim olovom, Penn Retaliate multićem, SGS Slow jigging 250 gr štapom, 60LB Berkley Stealth Smooth multi color špagom i 0,68 mm Hard mono predvezom na duplo s dvije 5/0 Mustad Notorius udice koje sam taj dan prvi puta koristio.
Našao sam lijepu okruglu puntu, istočkao na Garminu rutu na 35 – 40 metara dubine i rekao Krakenu da vozi 0,6 čvorova gledajući da idem niz kurenat.
I nije prošlo ni deset minuta, a na vrhu štapa tupkanje.
Malo sam mu dao da nosi i BAAAAM!!!
Kontra u tvrdo!
Fićo snima i dobivamo prvoga oko 2 – 2,5 kila.
Ne mogu vjerovati! Pa tek smo krenuli već je to to! Ulovili smo zubaca!
Smijemo se, hihoćemo. Naravno, odmah šaljemo mami i seki u grupu video i slike da i one vide.
Tooooooooo!
Što se mene tiče, dan je gotov. Ovo je pobjeda.
Ali imamo još tri lignje i još je rano pa zato idemo odmah dalje.
Drugu lignju kačimo na prijelaz.
Treću ješkam i odlučujem se vratiti istom putanjom oko punte, ali u suprotnom smjeru kontra kurenta iako je dosta oslabio jer je bilo blizu promjene.
Sve je isto no ovaj puta se izvlačim malo dublje i opet na vrhu štapa tipično tok-tok…
Pa je li moguće da ide još jedan!?
Puštam mu malo i vidim da se špaga zateže.
Nosi… Napinje…BAAAAM!!!
Opet kontra u tvrdo!
Još jedan, ovaj je još veći.
Vuče jako i malo sam se čak i zapuhao dok ga nisam odlijepio od dna i maknuo od stijene elektromotorom i štapom!
Borio se skroz do broda što i nije baš uobičajeno.
Fićo snima i kad smo prvi puta vidjeli boju, opet oduševljenje.
Za ‘prvu boju’ se živi!
To je toliko poseban i moćan trenutak u morskom ribolovu.
Već smo uigrani nakon prve ribe i Fićo prima štap istovremeno snimajući dok ja rukama grabim ribu pod škržni zaklopac što je po meni nekako najsportskiji način prihvaćanja ribe. Kao da mu još jednom dajem šansu i nekako treba biti i spretan i odlučan, baš onako kako treba!
Ihaaaaaa! Ovaj ima valja i preko šest kila!
Predivan je ljubičast, glava crvena, roza, škrge žute…
Predivna riba… Jednostavno predivna riba.
Slikamo se, snimamo mala videa za reels pa spremamo ribu i jedva čekamo da je pokažemo curama.
To je potpuno novo iskustvo za mene jer sam doslovno desetljećima puštao ribe u slatkom ribolovu.
Međutim kako ovakav trofej i zdravu morsku namirnicu ne podijeliti s obitelji i prijateljima?
To je potpuno nova i predivna dimenzija ribolova!
Iako smo imali još jednu lignju, ribolov je bio gotov.
Filip je rekao da pustimo zadnju lignju jer je to zaslužila pa smo je vratili u more.
Nestala je u hipu u modrom.
Vraćamo se u lučicu, polako, mirno, na malim okretajima diesel motora i svatko u svojoj glavi vrti svoj film i svoju verziju doživljenog iskustva.
Nezaboravan dan i ulov koji ću pamtiti cijeli život, a nadam se i Filip.
Dan kada je s tatom uhvatio svog prvog zubaca!
Osamnaest sati koliko smo bili na brodu gotovo da nije taknuo mobitel, potpuno je bio fokusiran i s razumijevanjem interpretirao naš ribolov i kretnje.
Mogu s njime potpuno razumno i konstruktivno komentirati prilagodbe i u par navrata je postavio toliko lucidna pitanja koja sam sebi ne bih postavio, a možda bi trebao.
Jedino što me malo zbunilo je to što mi je rekao da su mu zubaci super, ali su mu lignje ipak bile zanimljivije.
