Piše: Ognjen BUDIMIĆ
– Ribolov je postao moj omiljeni hobi onog dana kada sam sa svojim ocem ulovio prvu ribu. Taj trenutak je bio mali, ali je zapalio veliku strast.
Iz godine u godinu volja za morem i ribolovom samo je rasla.
Ovaj put počinje jedne noći kada sam sat poslije ponoći izašao na svoju tajnu lokaciju samo s jednom idejom – pokušati prevariti barakudu.
Bez velikih očekivanja, samo želja da budem uz more i bacim nekoliko varalica kroz noć.
More je bilo mirno, a noć duga.
Poslije hrpe zabacivanja, a bez ikakvog znaka života, počelo je svitati.
I taman kad sam pomislio da je još jedna noć prošla bez većeg uzbuđenja, more je odlučilo drugačije.
Odjednom, udarac za pamćenje.
Štap se savija, mašina počinje pjevati najdražu pjesmu, a riba povlači snagom koju je teško opisati.
Adrenalin me toliko ponio da sam se počeo tresti.
U tom trenutku sam znao samo jedno — na drugoj strani je ozbiljna riba.
Borba je bila nezamisliva.
Svaki metar strune je bio kao mala pobjeda.
A kada sam konačno ugledao beštiju kako se opire ispod površine, nisam mogao da vjerujem da na varalici imam ribu o kakvoj svaki ribolovac sanja.
Oprema je bila relativno lagana, ali iskustvo i smirenost su odradili svoje.
Polako, bez žurbe, metar po metar, uspio sam je izvući na obalu.
Palo je još nekoliko komada no ova je bila najveća, ozbiljna barakuda od 5,45 kilograma.
Taj osjećaj je teško opisati.
Trenutak kada shvatiš da si uspio i da je more opet pokazalo svoju snagu i ljepotu.
Takvi ulovi samo još više povećavaju ljubav prema moru.
Na neki način, osjećam da sam nastavio očevim stopama, loveći kapitalce i stvarajući uspomene koje ostaju za cijeli život.
A za sve koje zanima čime sam lovio evo i tog detalja.
Štap je bio Sakura, mašina Okuma Scorpion, konac Daiwa, a varalica Stilo Jointed 225.
