Photo: iNaturalist
Dok je lovio ribu kraj Lovišta na Pelješcu, Juraj Glučina je opazio neobičnu ribu na površini mora i naravno, pokušao je uloviti.
Budući da riba nije pokazivala nikakvu zainteresiranost prema ponuđenim ješkama, Juraj je ribu snimio čime je i službeno potvrđen još jedan nalaz atlantske trorepe ribe u našem moru.
Evo što nam je Juraj rekao o tom svom neobičnom iskustvu:
– Dok smo na Lovištu loviti na inchiku, prijatelj i ja smo opazili kako kraj malog plutajućeg stabla viri riblji rep.
Pošto pregledavamo videa iz cijelog svijeta, odmah smo shvatili da se radi o tripletail ribi.
Prema našoj procjeni ovaj je primjerak bio težak oko 3 kilograma.
Cijelo se vrijeme pokušavao kamuflirati oponašajući to plutajuće stablo neprestano dolazeći na površinu – priča nam Juraj.
– Ponudili smo mu na udicama i kozicu, i lignju, i srdelu, ali ništa od toga mu nije bilo zanimljivo.
To je vrlo oprezna riba tako da mu se ni s MinnKotom nismo uspjeli približiti.
U svakom pokušaju prilaska bi se odmah udaljio oko 50 metara od broda nakon čega bi ponovo izašao na površinu.
Dio tog susreta smo snimili tako da se na snimkama jasno može vidjeti o kojoj je vrsti riječ – ispričao nam je Juraj Glučina, a snimak možete vidjeti ovdje:
A riba koju je ugledao i snimio Juraj je uistinu atlantska trorepa riba (Lobotes surinamensis), iz porodice Lobotidae koja nastanjuje tropske i suptropske vode diljem svijeta, osim istočnog Tihog oceana, gdje se nalazi njezina sestrinska vrsta, pacifička trorepa riba (Lobotes pacifica).
Zanimljivo je da je ulov ove vrste zabilježen i na sjeveru uz obale Ujedinjenog Kraljevstva.
Atlantsku trorepu ribu je prvi puta službeno opisao 1790. godine njemački liječnik i prirodoslovac Marcus Elieser Bloch kao Holocentrus surinamensis, a za tipičnu lokalitet naveo je Karipsko more.
Godine 1830. Georges Cuvier predložio je novi rod Lobotes s Holocentrus surinamensis kao predstavnikom.
Inače je prema petom izdanju knjige Ribe svijeta Lobotes jedan od dva roda u porodici Lobotidae iz reda Spariformes, premda ih Eschmeyer’s Catalog of Fishes (2025.) klasificira i u red Acanthuriformes.
Atlantski trorepac ima ovalno do romboidno spljošteno tijelo s blago konkavnim čelom i gornjom čeljusti koja se može malo izbočiti.
U svakoj čeljusti se nalazi vanjski red malih, gusto postavljenih zuba nalik očnjacima, dok je unutarnji pojas zuba manji, ali bez zuba na nepcu.
Neprekinutu leđnu peraju podupire 12 robusnih bodlji i 15 ili 16 mekih šipčica, dok analna peraja sadrži 3 bodlje i 11 mekih šipčica.
Zahvaljujući upravo ovim mekanim dijelovima leđne i podrepne peraje je riba dobila ime jer se zaobljeni završni dijelovi tih peraja protežu preko korijena repne peraje koja je također zaobljena, stvarajući tako dojam tri simetrične repne peraje.
Odrasle jedinke su tamnosmeđe ili zelenkastožute na gornjem dijelu tijela i glavi, a sivkastosrebrne s donje strane tijela dok nedorasli primjerci imaju tijelo prošarano žutim, smeđim i crnim mrljama.
Grudne peraje su blijedožute, a ostale peraje su tamnije boje od tijela s tim da repna peraja ima žuti rub.
Atlantska trorepa riba može narasti do 110 centimetara i pritom težiti 19,2 kilograma.
Atlantski trorepac najčešće živi uz obalu no često ga nalazimo i kao pelagičku vrstu.
Premda je obično samotar, ponekad formira jata.
Nedorasle jedinke se obično nalaze kako plivaju ispod slojeva algi dok se odrasli primjerci mogu vidjeti neposredno ispod površine na otvorenom moru, ali gotovo uvijek u blizini plutajućih objekata gdje oponašaju list ili plutajući otpad.
Mogu mijenjati intenzitet svijetlih i tamnih nijansi svoje normalne obojenosti što nedoraslim primjercima pomaže u izbjegavanju predatora, a vjeruje se i da tu osobinu ove ribe koriste i kao strategiju pri hranjenju.
Inače je ova vrsta cijenjena i u sportskom ribolovu, ali i u kuhinji kao izniman gastromnomski doživljaj.
A u popularnoj Facebook grupi Živi svijet Jadranskog mora administrator grupe je također dao svoj komentar na ovaj nalaz:
– Trorepac živi u toplijim dijelovima svih oceana, a kad je riječ o Jadranskom moru, ova riba je relativno nova pojava.
Do sada je kod nas, koliko mi je poznato, zabilježeno nešto manje od deset potvrđenih riba, dok ih je, koliko sam vidio u stranim grupama, još više viđeno s talijanske strane Jadrana. Također, primijećeno je povećanje broja ove vrste diljem Sredozemlja, što je očekivano jer se radi o toploljubnoj vrsti koja zbog klimatskih promjena širi svoje područje stanovanja prema sjeveru.
Prisutnost ove ribe u Sredozemlju nije novost, jer se bilježi još u 19. stoljeću, no uvijek je bila izrazito rijetka.
Vjerojatno je bila povremena vrsta koja je dolazila iz Atlantika.
U posljednjih nekoliko godina njezin broj se značajno povećao diljem Sredozemlja, pa više ne možemo govoriti o slučajno zalutalim primjercima iz Atlantika.
Sasvim je očekivano da ćemo ovu ribu ubuduće sve češće susretati u našim vodama – poručuje administrator grupe Živi svijet Jadranskog mora.
