Jednom je negdje na Jadranu ulovljen zubatac krunaš dug 1,2 metra koji je bio težak oko 24 kilograma, no gdje je ulovljen, čime i kada, možda se može pronaći u nekoj staroj arhivi jer noviji zapisi već jako dugo vremena ne bilježe tako velike krunaše, dok se taj davno zabilježeni podatak uporno prepisuje.
A iz Ulcinja nam se javio Mićo Kočović koji je prije par dana uspio nasukati svoju ribu života, jednog upravo takvog, kapitalnog krunaša koji pošteno zaslužuje biti zabilježen. Evo što nam je Mićo ispričao o tom svom jedinstvenom ribolovom doživljaju:
– Čim sam tog jutra bio na vagi otić’ na more il’ ne, znao sam da će se nešto neuobičajeno dogoditi. Za to jutro su zvali buru u pojačanju, ali pošto je nije bilo ipak sam se odvažio i isplovio.
No kad sam stigao na poziciju, ispalo je da nisu pogriješili. Bura je počela prije nego sam stigao išta spustiti u more. Ipak, bez obzira na buru, uz škripanje zuba, ostajem – priča nam Mićo.
– Na sonaru na 54 metra vidim dvije markacije, meni više nego dovoljan razlog za spustiti moj prvi izbor kontra vjetra i kurenta, jig Z-Slow Neo od Sea Falcona.
Spuštam i pratim sonder.
Prvo povlačenje ide u prazno, drugo povlačenje isto prolazi bez udarca, ali u trećem sve ide u tvrdo i upredenica kreće i leti s role ko luda!
Preklapam rolu i riba je tu, samo je još treba izvući – nastavlja Mićo svoju priču.
– Prvi dril mi jasno govori da nije mala riba.
Daiwa Caldia SW 6000 svira najdražu muziku, a na njoj upredenica Daiwa Saltiga Sensor 12 – 44 lb zategnuta do bola. Štap je Major Craft Giant Killing GXJ S63 MH i s njim sam izvukao već svašta iz mora tako da povjerenja u pribor ne nedostaje.
Borba traje, a misli lete, sudaraju se i sabiru, pokušavajući otkriti s čim se borim.
Nakon par žestokih bjegova pomišljam da je na drugom kraju možda velika kernja.
A možda je i krunaš zakačen za stomak ili leđa.
Ako ništa drugo, u tim trenucima mi nije falilo inspiracije za sve moguće scenarije.
I dok tako razmišljam, riba polako, ali sigurno ide gore i to mi daje snagu. Iako se povremeno čini da sve stoji u mjestu, na upredenici pratim boje i računam koliko još…
Dok se borim, u mislima mi je i to, da bi onome koji je izmislio multikolor upredenicu trebalo dati nagradu za životno djelo.
I kad sam došao na dvije boje do kraja, riba kreće gore mjehurom. Predala se…
Vjetar nosi čamac i ona je na oko 15-20 metara od mene.
Vidim jasno, krunaš je. Vidim da je velik, ali kako ga privlačim on postaje sve veći i veći.
I kad sam ga dovukao na 3 metra od čamca vidim čudovište, a ne krunaša očekivane težine.
Parkiram ga uz čamac i kao hipnotiziran gledam bez pokreta, bez treptaja, ne vjerujući svojim očima. Riba života, to je to.
Trebalo mi je neko vrijeme da se saberem i da shvatim koliko jako bura zviždi oko mene.
S posebnim poštovanjem ribu prihvaćam rukama i ubacujem je u čamac pa kao u snu pravo kući.
A tamo s nestrpljenjem vadim vagu, postavljam je na rub stola da riba od metar i deset može bez oslonca na nju, pa čekam da se brojevi prestanu vrtiti. Napokon staju na 20,980 kilograma! Da, to je moja riba života – ispričao nam je Mićo Kočović.
