Dino Delić je najjednostavnije rečeno zaljubljenik u ekstremne sportove. Pored sportskog penjanja, canyoninga, raftinga, snowboardinga, preko 20 godina se bavio i paraglidingom, te učestvovao na svjetskim i evropskim prvenstvima u disciplini precizno slijetanje.
– Cijeli svoj život sam posvetio prirodi i ekstremnim sportovima. Jednostavno, to je dio mene. Paragliding mi je bio nešto bez čega nisam mogao zaspati. Znate kako malom djetetu treba priča za laku noć, tako je i meni trebao let, pa ako se baš ne bi letjelo, onda je mogao proći i neki video vezan za letenje priča nam Dino.
– Dok sam letio sa Biokova, Klisa iznad Splita, Omiša, gledao sam sjene u moru, sjene koje su se kretale, bile su to tune. Rekao sam sebi da bi bilo lijepo jednog dana pokusati nadmudriti te kraljice mora. Tako sam se iz zraka odlučio za novi sport, točnije ribolov, odnosno spinning – nastavlja Dino svoju priču.
Ovoga se ljeta Dino prvi put upustio u svoje morske ribolovne avanture. Prvi ozbiljniji ulov imao je u okolici Zaostroga:
– Rekao sam te večeri supruzi da idem zabaciti, pa šta bude. Otišao sam na mol, zakačio silikonca od 4 grama i 7 centimetara, kaki boja od Fiiisha, Black Minnow. Nakon sat vremena javio se prvi šarun. Sreća, nevjerica, adrenalin skače na plus sto! Vadim ga vani. Međutim vidim da mi je uništio varalicu, otkinuo joj je rep. Računam nema ništa od te varalice, jer bez repa nema šanse da normalno radi. Već sam u blagoj panici, jer nisam svu opremu ponio, dosta varalica mi je u autu. Kažem sebi:
– A probaj s tim šta imaš…
Stavljam Rapalin X-Rap6 od 4 grama. Prelijep wobbler za vidjeti… Da, za vidjeti, jer ja nemam pojma kako se treba voditi ta varalica. Pa još sam početnik, nemojte se smijati. Bacao sam varalicu jedno sat vremena, pokušavao sve moguće kombinacije twichanja, trzanja, stajanja i oko 2 sata iza ponoći javi se još jedan šarun, odličan, savršen, u mojim očima kao luc od najmanje 9 kila. Vadim i njega, i pitam se šta sam to uradio da sam od varalice napravio pravu ribu? Napravio sam nešto što je privuklo šaruna i aktiviralo mu nagon za napad… Aha, nagli energični trzaj nekoliko puta zatim lagano namatanje… Zapravo shvatio sam da mi vrh štapa ima istu akciju kad vadim šaruna i kada primjenjujem svoju laičku tehniku vođenja varalice, ista je vibracija na vrhu štapa.
I takav ples varalice mi je donio 7 šaruna. Pet-šest ih je spalo. Oko 3 ujutro vidim mačku kako se mota oko mola, nešto gleda, približim se kad vidim sjenu. Crnu sjenu… Vidim lubina kako munjevitom brzinom zaranja u morsku tminu.
– A tu si kralju – kažem sebi.
Bacam X-Rapa i vučem ga na isti način 30 centimetara od mola, i kada je varalica prošla kroz osvjetljeni dio mora zabljesnula je, vjerovatno ga je to potaklo na napad. Torpedo iz dubine se diže ponovno, ovaj put na moju varku.
Ajme majko moja! Gledam ga kako atakuje… Baaaam!!! Zgrabio je, i ide u dubinu!
Tišinu prekida samo konstantno zzzzzzzzzzz moje Daiwe BG3000. Kralj se ne da. Vodi svoju posljednju bitku. Izvlači upredenicu, ali ga 2.7 metarski Daiwin Prorex X od 5-30 grama brzo umara.
Izvlačim ga. Kralj je pao! Pao je na varalicu koja je radom moje ruke oživjela. Idem dalje, nema stajanja, vidim da je riba aktivna. Ista taktika nakon 15 minuta pokazuje se opet ubojitom za još jednog lubina. Adrenalin više ne mogu kontrolirati.
Četiri su sata ujutro, a ja sam potpuno budan. Savršeno budan za fotografiranje svoje prve ozbiljne lovine. Definitivno sam inficiran ovisnošću o svom novom ekstremnom sportu, i ne žalim se. Neka me nosi, neka me obuzima i drži. Lijepo je, lijep je taj osjećaj nadmudrivanja sa beštijom, a i prija tako dobro.
