Nakon poduže pauze nam se javio Mateo Popić, ribar kojem očito nijedna ribolovna tehnika nije strana. Do sada se Mateo pojavio i s trofejima iz podvodnog ribolova i trofejima ulovljenima s obale a ovoga je puta u pitanju jedan od najbržih lovaca pučine. Evo što nm je Mateo ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:
– Slijediti svoju strast i ne prestati uživati u onome što nas čini sretnima, to je moto kojeg se treba držati.
Godine i godine na moru, deseci tisuća sati provedenih u društvu velikog plavetnila na mojoj barci, bezbrojni trofejni ulovi među kojima mi nedostaju jedino gof, kirnja, palamida, tuna i rombo, a more mi i dalje uspijeva pokloniti neopisive emocije i doživljaje.
A te emocije mogu osjetiti samo istinski, patološki zaljubljenici mora – priča nam Mateo.
– Ovo je priča o jednom sasvim neočekivanom trofeju. Potajno sam se nadao u dubini moje duše da ću ga jednom ostvariti, ali nisam vjerovao da će se to dogoditi tako brzo. I eto, ukazala se prilika, a ja sam je uspio iskoristit odmah.
Turistička sezona je za nama, i došlo je vrijeme za pronalazak novog posla. U glavi sam imao neku polu-ideju, i onda neplanski dobio dojavu od jedne frendice da jedna ribarica traži člana posade. Zna da su dvojca već poduže vrijeme na njoj, a to se ne događa ako nisu zadovoljni ljudi.
Brzinska kava s novim poslodavcem i kapetanom i odmah dogovor pada.
Nisam htio odmarati nakon naporne sezone. Svi bježe od mora, a ono ipak me vuče poput magneta, lijeka nema, samo treba isploviti…
Kapetan mi je rekao da je vidio neke lampuge kako su pratile brod, ali da nisu bile velike. Odmah sam pomislio:
– Zašto ne pokušat ulovit koju za obid? Nemam šta izgubiti…
Motam na motovilo debeli najlon za osnovu parangala od 0,80 milimetara i na kraj vežem veliku udicu 6/0 pa sve to i spremam u ruksak, nek se nađe – nastavlja Mateo svoju priču.
– Nakon druge radne noći na koći, vidim na krmi jednu lijepu lampugu. Procjenjujem ju na 4 – 5 kilograma pa brzo trčim u kabinu po motovilo. Uzimam tek ulovljenu lignjicu, ješkam i bacam po krmi par metara, á volo.
Ne prolazi dugo, možda minuta i lampuga se okreće prema lignji, otvara velika usta i vidim kako guta lignju. Čekam još par sekundi i onda dajem kontru svom snagom.
Počinje rodeo!
Riba odmah u prvom zamahu poteže petnaestak metara najlona i kreće natezanje i umaranje. Guštam u svakom metru što sam joj uzeo. Dovlačim je do broda, a ona odmah kreće nazad u dubinu.
Bistro more daleko u kulfu daje mi dobru perspektivu ribe i nekako imam osjećaj da sam je podcijenio.
Malo pomalo, udaljenost se skraćuje. Kapetan je spreman gafom zakačiti ribu. Dovlačim je do broda, a on je iz prve uspješno kači i baca na krmu.
Ajme koja riba! Ajme koje boje!
Lovio sam male lampuge do kilu i po, ali ova je mrcina, ima ogromnu glavu…
Vadim joj udicu iz grla i stavljamo na vagu. Punih 8 kilograma!
Veselimo se neplaniranom ulovu, radim dva fileta, da podijelimo lijepi ulov.
Po tko zna koji puta, hvala ti more – ispričao nam je Mateo Popić.
