DVA KRUNAŠA ZA OCA I SINA
S Pelješca, točnije iz Trpnja nam se javio Ivan Antunović, ribolovac koji je u jednom…
Ako nekome želiš zlo, daj mu parangal – stara je, skoro zaboravljena, ribarska uzrečica. Naravno, kao i sve ostale narodne izreke, nikla je na vrlo konkretnim i čvrstim temeljima. Danas, u suvremeno doba ispunjeno elektronikom, puretić blokovima, raznoraznim vinčevima i svom silom tehničkih postignuća koja olakšavaju ribarski zanat, ni rad s najgrubljim alatima nije toliko iscrpljujuć i nepodnošljiv da bi mogao pokvariti ribolovni užitak. No u vrijeme naših djedova i pradjedova kad se sve što se radilo radilo golim rukama, rad s parangalima je bio smatran itekako teškim i mukotrpnim poslom. Kad bi se parangali bacili na plićim terenima, tada se još i moglo govoriti o nekakvom guštu, pogotovo kad bi se poklopilo da i lovina bude plemenita, a ukupan ulov bogat. No kada bi se radilo o parangalima položenima na dubokim poštama poput onih za landovinu u kulfu, tada je taj posao bio sve samo ne zadovoljstvo. Nagnut preko bande ribar bi polako, paš po paš, pažljivo slažući pic po pic, udicu po udicu, zgrbljenih leđa podizao svoj parangal, što je kao nijemo svjedočanstvo ostajalo zapisano u usječenim tragovima na bandi broda i na njegovim žuljevitim, izrađenim, ribarskim rukama. Materijali od kojih su se tada parangali izrađivali nisu bili dostupni kao danas, tako da je svaki zadjev značio veliki gubitak, a iznenadni neverin pravu muku, jer je ostavljanje parangala u moru duže od predviđenog značilo gubitak lovine, a možda i cijelog parangala koji bi ponešen često nepredvidivim kurentima završio tko zna gdje, ili još gore, na mjestu na kojem je ostavljen samo s oba sinjala jednim uz drugoga. Ipak, unatoč svim nevoljama, parangal je preživio i opstao kao tradicionalni ribolovni alat otočana i ljudi vezanih uz more. I premda danas veliki broj ljudi koji se žele okušati u ribolovu s parangalima svoje parangale bacaju nasumce po sistemu ‘gdje-padne-da- padne-nešto- će-se- uloviti‘, parangali nipošto nisu alat koji lovi slučajno i nasumično. Iako je neupućenima većina parangala slična, pri čemu ih uglavnom razlikuju samo po boji i veličini kofe ili gume po obodu, parangali se međusobno itekako razlikuju. Upravo zato većina ribara sami izrađuju parangale prema svom kroju, prema terenima na kojima ih polažu i lovini koju traže. Tako u rukama iskusnog ribara parangal postaje selektivan ribolovni alat koji relativno lako može donijeti bogat ciljani ulov.
S Pelješca, točnije iz Trpnja nam se javio Ivan Antunović, ribolovac koji je u jednom…
Nedavno je društvene mreže preplavila vijest kako je u Crnoj Gori ulovljen modrulj od tri…
Inovativno rješenje za sve ljubitelje parangala Nikada lakše, brže i jednostavnije do ribe Premda…
Vidio sam samo ogromnu ribetinu, kao da vučem bocu plina put broda, i noge su…
Dileme oko toga koliko parangal treba ostati u moru stare su valjda koliko i lov…