Iz Sinja nam se javila Emanuela Radan s pitanjem, zapravo, samo radi potvrde determinacije neobičnih ljuštura koje su izronili njeni sinovi Frano i Jozo.
Naime, na prvi pogled se činilo da su u pitanju ljušture srcolikog divoježa (Spatangus purpureus, O. F. Müller, 1776) našeg dosta čestog i rasprostranjenog ježinca koji živi ukopan u pijesku, no detaljnijim pregledom je utvrđeno da je u pitanju ipak druga vrsta.
Evo što nam je Emanuela ispričala o tome:
– Moja dva dječaka Frano od 7 i Jozo od 5 godina, jako dobro i plivaju i rone.
Tako smo Frani prošlo ljeto mjerili dubinu urona i ostali iznenađeni kad smo ustanovili da na dah ide i do 6 metara bez problema. Sve sam to zabilježila Go-Pro kamerom videa.
Ove godine nismo još mjerili, no čini mi se da bismo se mogli još više iznenaditi nego lani – priča nam Emanuela.
– A Frano je baš ove prošle nedjelje, u popodnevnim satima, u Promajni, na plaži ‘dječjeg sela’ ronio kao i inače dok ga je Jozo pratio.
Nismo imali puno vremena. Bilo je jako vruće pa sam ih požurivala da krenemo kući jer smo predvečer trebali ići i na jedan dječji rođendan. Naravno, oni su žicali još samo jednu avanturu i dodatnih pet minuta – nastavlja Emanuela.
– I u tom svom kratkom ronjenju je na nekih 4 – 5 metara dubine na pijesku Frano pronašao prvu ljušturu, a svega metara dalje se nalazila i druga, tako da je praktički u isto vrijeme pronašao obje ljušture.
Naravno, bili su presretni i odmah su i mene odveli i pokazali mi lokaciju.
Ja sam s njima tražila dalje, ali nismo više nijednu vidjeli.
A kako su nam ovi nalazi bili jako zanimljivog izgleda odlučila sam se raspitati o njima pa sam tako saznala da je u pitanju vrsta Brissus unicolor – ispričala nam je Emanuela Radan.
I doista, ljušture koje su Emanuelini sinovi izronili su pripadale vrsti Brissus unicolor (Leske, 1778), ježincu koji živi ukopan u pjeskoviti supstrat od 6 do 250 metara dubine i koji nastanjuje Atlantik i Mediteran, a po svemu sudeći sada i naše more.
Zanimljivo je da je do sada u našem moru zabilježeno tek nekoliko nalaza ovog bodljikaša. Jedan je izronjen na Malom Drveniku, jedan na Braču, a svoje nalaze je s nama na ovim stranicama prije tri godine podijelila i Helena Fafanđel čiji je otac Tihomir roneći uz otok Maman u Donjoj Supetarskoj Dragi na dubini od nekih 7-8 metara pronašao jednu ljušturu ovog ježinca, a onda nedugo iza toga na dubini od nekih 5 metara, također na pjeskovitom dnu, na poluotoku Kaštelina u mjestu Kampor na Rabu, još jednu iste vrste.
