Tataki i peškafondo

Tataki je tehnika koja je do nas tek nedavno stigla s Dalekog Istoka. Iako se od strane pojedinih lignjolovaca može čuti da je ta tehnika na našem moru bila prisutna i prije dvadesetak godina, takve su tvrdnje neistinite i to ponajprije stoga jer prije dvadesetak godina uopće nije postojala oprema s kojom bi se tataki mogao izvoditi. Paleta skosavica je u to vrijeme bila vrlo ograničena baš kao i materijali za izradu štapova, dok upredenice u to vrijeme uopće nisu postojale. Tataki je dnevna tehnika u kojoj se nije potrebno sidriti. Princip lova je baziran na specifičnom provociranju lovine u okomitom vodenom stupcu. Sistem se spušta do dna, nakon čega se odiže oko pola metra. Kratkim i energičnim pokretima štap se desetak puta zatrese gore-dolje tako da vrhom zavibrira poput šibe, te se naglo umiri u vodoravnom položaju u kome ostane dvadesetak sekundi. Potom se sporim ali neprekinutim pokretom podiže visoko gore. U tom podizanju se vrlo jasno može ocijeniti je li lignja na skosavici ili nije. Za vrijeme dok se štap trese, skosavice energično vibriraju. U trenutku kada trešnja prestane, teška olovnica zateže sistem, a skosavice trenutno zauzimaju ukočen položaj, što je lignjama okidač za napad. Ako se lignja ulovi, važno je zabilježiti dubinu da bi se u sljedećem spuštanju sistem mogao spustiti na istu lovnu dubinu u čemu nam od velike pomoći može biti spomenuta višebojna upredenica. Ukoliko se pak ništa nije dogodilo, sistem se odiže za dodatni metar, metar i pol, te se cijeli postupak ponavlja. Na opisani način se vrlo lako i brzo može pretražiti cijeli vodeni stupac. Ako su lignje u blizini, ulov provjereno neće izostati. Osim po danu, tataki tehnika je primjenjiva i u noćnim uvjetima, naravno, na terenima na kojima provjereno ima liganja.