Arbun je uvijek rado viđena lovina i to iz puno razloga. Ponajprije, arbun je temperamentan i snažan borac koji ne od borbe ne odustaje do samoga kraja. Najčešće ga nije teško pronaći nakon čega lov postaje jednostavan. Osim toga, čak i u rukama manje vještog kuhara, arbun na tanjuru uvijek predstavlja poseban gastronomski doživljaj.
Ipak, u ovo ga doba godine ne love svi jednako uspješno. Osnovni razlog leži u promjeni temperature mora koja je ovu vrstu, kao uostalom i većinu ostalih riba, tjera da potraži temperaturno stabilnije i mirnije okruženje u dubljem moru.
Proljetni je arbun prvenstveno lijen. Svi životni ciklusi su mu još uvijek usporeni tako da je potreba za hranom znatno manje izraženo nego u toplijem dijelu godine. Stoga mu valja ponuditi isključivo prvorazrednu ješku, naravno, ukoliko želimo prvorazredne rezultate.
Arbun je prvenstveno mesojed. Iako su zabilježeni slučajevi ulova na neke biljne pasture, temeljna hrana ove vrste je ipak mesnog porijekla. Na prvom su mjestu rakovi samci, kozice i gambori. Ješkati ih treba cijele na način da ostanu što je moguće dulje živi i pokretni.
Odmah za njima su crvi i to veliki crv, te mali pješčani crvi, dok su se od uvoznih vrsta izvrsnima pokazali cordelle, prvenstveno zbog obilnog krvarenja i neprestanog uvijanja na udici.
Od školjki je najjača dagnja zbog prepoznatljivog okusa i mirisa
Među ribama, prva je dakako, srdela koja svojim mirisom neodoljivo privlači sve karnivore pa tako i arbuna. Kao i školjke i srdelu treba ješkati u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu. Od ostalih ribljih ješki, arbun je uz srdelu još posebno slab i na gavuna kojeg ješkamo cijelog ako je manji ili u komadima ako je veći.
Ne treba se bojati pretjerivanja jer u proljetnom ribolovu više nego u ribolovu tijekom ostatka godine vrijedi pravilo – ‘velika ješka velika riba, mala ješka ništa riba’.
Arbuna u ovo doba godine treba potražiti na nešto većoj dubini od uobičajene što znači da se s barkom baš i nema smisla zadržavati nad dvadesetak metara dubine. Dubine od preko trideset, trideset i pet metara su trenutno stanište ove vrste. Naravno, uvijek postoje mikrolokacije koje u zavisnosti od konfiguracije dna i lokalnih kurenata mogu konstantno imati stalnu povoljnu temperaturu i tako zadržavati ribu i na dvadesetak metara dubine.
Ribu je idealno potražiti driftingom što znači da se ne treba sidriti. Prepuštene kurentu udice će polako pročešljavati dno i prije ili kasnije naići na arbuna. Udarac arbuna je prepoznatljiv, snažan i odmjeren. U trenutku udarca najčešće ne treba odmah kontrirati. Ribi valja omogućiti da nesmetano dovrši započet obrok.
Naravno, ukoliko je u prvom pokušaju arbun progutao udicu, dileme nema. Tada kontra gotovo da i nije potrebna. No ukoliko je ponuđenu ješku samo čupnuo s kraja, tada bi kontriranje bilo u prazno i naš bi pribor odvuklo iz lovne zone. Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti da je zima tek prošla i da su arbuni lijeni i usporeni te da neće pojuriti za udicama kad ih pomaknemo metar-dva. Dakle, u trenutku kad osjetimo mlitav i neodređen griz, strunu treba popustiti tako da udice ostanu na istom mjestu. Naravno, struna treba cijelo vrijeme biti napeta kako bi na vrhu štapa mogli pratiti sve što se u dubini događa. Ako je popuštanje izvedeno kako treba, ubrzo slijedi i onaj pravi griz koji se ne može pobrkati ni sa čim drugim, a za njim lagana kontra kao potvrda kačenja te uspješno izvlačenje.
Pribor za proljetni lov arbuna nije bitno drukčiji od onog uobičajenog. Zbog lova na većoj dubini i relativno rijetkih grizeva koje ne bi trebali previdjeti, upredenica kao osnova bi trebala biti imperativ. Fluorokarbonski predvez bi trebao biti nešto dulji od uobičajenog kao ne bismo probudili nepovjerenje uspavanih i lijenih arbuna. Prame ne bi trebale biti kraće od 40 centimetara, s tim da je donja obavezno vezana neposredno uz olovnicu tako da lovi na dnu. Idealno je ne loviti direktno ispod plovila već desetak metara iza. Na taj su način zbog ostvarenog kuta sve prame na dnu i neposredno iznad dna.
Olovnica je najčešće oblika suze, obojana crveno, narančasto ili žuto.
Poželjno je da štap bude duži kako bismo u trenucima neodlučnih grizeva lakše manevrirali s otpuštanje i zatezanjem strune. Rola je stvar osobnih sklonosti s im da ipak ne bi trebalo koristiti najjeftinije modele, pogotovo ako upotrebljavamo upredenicu.
Preporučene udice za one manje vješte ribolovce su tipa crystal širine luka oko desetak milimetara jer će s ovim udicama imati lakša kačenja, dok su za naprednije preporučene kovanice i to ponajprije zbog nosivosti.
